Bijeljina
13.04.2023.
21:19
Sanita i Sacmir - bijeljinski Romi koji ruše predrasude (FOTO)
Izvor: InfoBijeljina
3
Podijeli
FOTO: InfoBijeljina
Pratite
InfoBijeljina.com
putem
Android i
IOS
aplikacije, te društvenih mreža Facebook, Twitter,
Instagram
i
VIBER
zajednice.
Komentari ( 3 )
Bijeljinci Sanita Smajić i Sacmir Seferović Romi su koji ruše predrasude – Sacmir bi ove godine trebalo da odbrani master rad na predmetu Primijenjena lingvistika i metodika nastave Engleskog jezika, dok Sanita uspješno pohađa četvrtu godinu Pedagoškog fakulteta, trudeći se da ostvari svoj san i postane vaspitačica.
Za portal InfoBijeljina su govorili o njihovim odricanjima i težnjama da promijene ustaljeno mišljenje o Romima, koje kaže da su lijeni, neobrazovani i da ne žele da se usavršavaju.
Sanitin san o tome da bude vaspitačica javio se još u djetinjstvu, a prvi angažman u radu sa djecom romske nacionalnosti dobila je kada je imala 13 godina.
"Kao dijete sam napisala pjesmicu u kojoj kažem da ću biti učiteljica i da će svi Romi biti ponosni na mene. Želja da radim sa djecom je uvijek tinjala u meni, a kao trinaestogodišnjakinja dobila sam priliku da u Udruženju „Otaharin“ okupim grupu djece za jednu od radionica i da ih pripremamo za početak školovanja. Ja sam pohađala Osnovnu školu „Knez Ivo od Semberije“, kasnije srednju Poljoprivrednu i medicinsku školu i imala sam pojam o tome koliko je obrazovanje značajno ne samo za Rome, nego za svakog čovjeka", navodi Smajićeva.
Slušati predavanja na Pedagoškom fakultetu i spremati ispite, kako kaže, nije joj uvijek bilo lako. Tokom prve godine studija pratili su je usponi i padovi, ali uspijevala je da se vrati na pravi put.
"U tome su mi pomagali profesori i kolege, bodrili me da ne odustajem. Tako sam uspješno upisivala drugu, treću i evo sada četvrtu godinu, dajući pozitivan primjer mojim sugrađanima Romima. Od predmeta na fakultetu, najviše su me privlačili oni koji imaju vezu sa umjetnošću – Muzička i Likovna kultura, i tu sam se najviše ostvarila. Iako je sve manje Roma koji pohađaju i osnovnu i srednju školu, smatram da će svaki moj položeni ispit biti podstrek nekome u budućnosti", ističe Smajićeva.
Uz obaveze na fakultetu, ona je već dvije godine zaposlena kao koordinator u Dnevnom centru za Rome, gdje osnovcima između ostalog pomaže da savladaju gradivo, a petogodišnjake priprema za predškolsko obrazovanje.
"U obrazovanju je snaga. I uvijek moramo da se trudimo da napredujemo i stičemo nove vještine. Danas samo 60 odsto djece romske nacionalnosti u Bijeljini pohađa redovno školu. Tu statistiku moramo mijenjati. Naravno, smatram da ne treba svako da upiše fakultet. Neko će dobro živjeti i sa zanatom, ukoliko je dobar u tom pozivu. Prije svega treba da poslušamo šta nam govori srce i da ne gubimo bespotrebno vrijeme koje kasnije nećemo moći da nadoknadimo", dodaje Sanita i kaže da sebe nakon sticanja diplome vidi kao uspješnu i dobru vaspitačicu, zaposlenu u svom gradu.
Sacmirova priča utoliko je zanimljivija jer je odlučio da upiše studije anglistike bez prethodnog poznavanja engleskog jezika. Danas je profesor Engleskog jezika i književnosti, a trenutno priprema master rad o temi Digitalna pismenost.
"Osnovne studije sam završio na Univerzitetu „Sinergija“ prosjekom ocjena 7,81, a na master studijama imam prosjek 10,0. Već u prvoj godini sam razmišljao da odustanem, ali veliku pomoć su mi pružile profesorke Borjanka Đerić Dragičević i Marijana Prodanović. Osim njih, imao sam podršku nekoliko prijatelja, ali najviše mi je trebalo vremena da svoju porodicu ubijedim u značaj studiranja. Na kraju su mi strina i stric kod kojih živimo brat i ja rekli „Ne smiješ da odustaneš od fakulteta“ i to je bila moja najveća pobjeda", prisjeća se Sacmir.
On kaže da mu je Engleska književnost bio jedan od najtežih predmeta, kao i Konsekutivno i simultano prevođenje.
"Književnost iziskuje mnogo slobodnog vremena, čitanja, analiziranja, a ja sam u tom periodu bio zaposlen u „Otaharinu“ i bilo mi je teško da sve postignem. Međutim, uvijek sam se vodio onim „kada mogu drugi, mogu i ja“, ne shvatajući to kao neko takmičenje, nego kao ljudsku potrebu. Potrebu da izvučemo ono najbolje iz sebe", ističe Seferović.
On naglašava da bi volio da lokalna zajednica pruža veću podršku mladim Romima, pogotovo onima koji su odlučili da ostvare akademsko obrazovanje.
"Nažalost, još uvijek preovlađuju predrasude da su Romi neozbiljni, neobrazovani, da ne vode računa o ličnoj higijeni. Iza sebe imam šest godina radnog iskustva u nevladinom sektoru, ali kada pošaljem biografiju poslodavcu, iako u njoj pišu sve moje kompetencije, one padaju u drugi plan kada shvate koje sam nacionalnosti. Ipak, Sanita i ja smo odlučili da rušimo predrasude, a sigurni smo da će nam se na tom putu u budućnosti pridružiti i drugi mladi Romi iz Bijeljine", zaključuje Seferović.