Gotovo svaka kuća u kojoj ima djece danas je zatrpana igračkama. Plišane igračke, razni magnetići, autići, kocke, drvene igračke, konstruktorski setovi, lutkice, dinosaurusi... sve su to stvari koje kupujemo mališanima kako bi bili srećni i uživali u igri.
Međutim, to je potpuno pogrešno jer se ispostavilo da je djeci potrebno daleko manje igračaka nego što većina ima.
Radna terapeutkinja dr Aleksia Mec vodila je studiju Univerziteta u Toledu 2017. godine, u kojoj su učestvovali mališani starosti između 18 i 30 mjeseci. Ona ih je uvela u prostoriju u kojoj se nalazio ogroman broj igračaka namijenjenih tom uzrastu, kao što su kamiončići, razne vrste igračaka koje se slažu...
"Donosimo kući sve više igračaka, misleći da su igračke te koje će naše dijete dovesti do Harvarda", kaže Mec za today.com. "Ali onda ne vidimo vrijednost u njihovoj igri jer ne mogu da se organizuju dovoljno da se igraju".
Stvar je u tome da je, kako je pokazala studija, djetetu potrebno da ima samo četiri igračke.
Tokom sprovođenja studije, mališani koji su učestvovali su u prosjeku uzeli 16 igračaka, ali su ih brzo spuštali prelazeći na sledeću, o čemu Mec kaže:
"To njihovo istraživanje igračaka je toliko brzo da nemaju vremena da sjede i istražuju sve stvari koje igračka može da uradi prije nego što treba da pređu na sledeću".
S druge strane, kada su mališani ušli u prostoriju u kojoj su bile samo četiri igračke, "otišli su i sve ih pogledali, ali su onda imali vremena da se vrate do svake igračke. Sjeli su i igrali se njom duplo duže, i igrali su se tom igračkom na više načina", objašnjava Mec, napominjući da bi djeca pritiskala svu dugmad, zagledala dijelove i slično.
I ne samo što su se djeca duže igrala s manjim brojem igračaka, nego je i njihova igra bila kvalitetnija.
"Nije bilo toliko želje da nešto drugo pogledaju. Djeca su znala da im ništa neće nedostajati ako sjede još koji minut da se igraju s tom jednom igračkom i vide šta sve ona može da uradi", kaže ona.
Ako vam se, kao i većini, čini da je četiri igračke zaista malo za dijete, obratite pažnju na to kako se dijete igra, recimo, u čekaonici kod ljekara ili negdje gdje nema dostupne 352 igračke oko sebe. Obratite pažnju šta se dešava kada mu donesete igračku koju nije vidio mjesecima jer ste je negdje držali sklonjenu. Manji broj igračaka omogućava deci da se više udube i posvete igri.
Terapeutkinja ističe da čak i ako imate "pametne" igračke odnosno one koji podstiču dječji razvoj, ali ih imate previše, oni jednostavno ne mogu da se skrase i igraju.
Mec dodaje da zapravo nije važan broj igračaka koje dijete ima, već koliko njih mu je stalno dostupno.
"Možete imati stotine igračaka ako imate gdje da ih odložite, tako da kada dijete ima vremena da se igra, u tom trenutku je dostupan samo manji broj", kaže ona.
Rotiranje igračaka u tom smislu može da bude od pomoći, kao i razamjena igračaka sa drugim porodicama.