Raznih je vrsta hljeba u našim domovima, mada je jedan nedovoljno poznat i pomalo zaboravljen – sa suvim i sirovim šljivama. Upamćen u vojničkoj i hajdučkoj tradiciji, u novije doba je dospio na spisak nematerijalne kulturne baštine, piše Politika. 

O hljebu se mnogo toga zna, makar što često hvalimo ili kudimo njegov kvalitet. Samo o onom sa šljivama nije bilo dovoljno saznanja, sve dok se nije pojavila knjiga publiciste i istraživača Dimitrija Vujadinovića „Hleb srpskih junaka i hajduka” (izdavač novosadski „Tiski cvet”), u kojoj je on o ovoj namirnici sabrao priče, recepte, izreke, tumačenja, sjećanja...

– Dok su hajduci i uskoci jezdili otomanskim drumovima, jataci su pripremali hljeb i poslasticu od šljiva – prenosi Dimitrije svoja istraživanja za „Magazin”. Vrsta hljeba tain, umiješen sa šljivama, odigrao je veliku ulogu u vrijeme Balkanskih i Prvog svjetskog rata, kao i prilikom prolaska naše vojske i naroda kroz Albaniju, kada je mnoge spasio gladi i sigurne smrti. Sa svježim ili suvim šljivama, ova namirnica je u tradiciji naše kuhinje, tako da je potpuno razumljivo što je srpski seljak spojio ova dva posebno hranljiva specijaliteta.

Srbi su poznati kao veliki ljubitelji hljeba. Kad se u kući imalo pšenično brašno, bio je to praznik. U nedostatku pšenice, poslužio bi i hljeb od mješavine pšenice, ječma i raži, čak i od ovsa. I danas, kad se kultura ishrane značajno promijenila, hljeb je zadržao svoje počasno mjesto. Srbi kroz hljeb njeguju vezu sa svojim identitetom, tradicijom, ognjištem i vjerom.

Što se šljiva tiče, nema Srbina koji je ne voli. S njom se živjelo i od nje se živjelo. S njom se i uživalo. Ispod šljive se polagala zakletva, ona se kitila slamom za Božić da godina bude rodna. A tek suve šljive, koje nisu samo poslastica, već i izvor energije zato što su pune hranljivih sastojaka. Jedinstven hljeb u srpskoj vojsci bio je onaj sa suvim šljivama, kojeg je, od svih armija svijeta, samo naša pripremala.

Vjekovima omiljena hrana, istovremeno i poslastica srpskog naroda, bio je hljebni kolač „šljivko”, najstariji specijalitet sa hljebnim brašnom. Posebno su ga voljeli hajduci, a davao je snagu i čeličio srpske vojnike u minulim ratovima. Izuzetno zdrav i hranljiv, imao je jedinstven miris i ukus. Kao poslastica, naročito je omiljen zimi, kad bi izostalo svježe voće.

HLjEB SA SVJEŽIM ŠLjIVAMA

100 g sjeckanih šljiva
1 kašika brašna
100 g maslaca
200 g šećera
1 kašika ekstrakta vanile
2 jajeta
200 g brašna
1 prašak za pecivo
1 kašičica soli
100 g jogurta
50 g smeđeg šećera

Rernu zagrijte na 250 stepeni. Šljive pospite kašikom brašna i ostavite sa strane. U velikoj posudi izmiješajte maslac, bijeli šećer i ekstrat vanile dok smjesa ne postane vazdušasta. Dodajte jaja, jedno po jedno, 200 grama prosijanog brašna s praškom za pecivo, so i jogurt. Umiješajte šljive kašikom i smjesu nalijte u kalup za hljeb. Pospite smeđim šećerom. Pecite oko 45 minuta na 200 stepeni.

SA SUVIM PLODOVIMA

580 g pšeničnog brašna za miješenje hljeba
45 g masti ili ulja
200 g suvih šljiva
12 g svježeg pekarskog kvasca
10 g kuhinjske soli
Vode oko 55 odsto od količine brašna

Iz šljiva odstraniti koštice, pa ih samljeti na mašini za mljevenje mesa ili ih sitno isjeckati. U posebnoj posudi rastopiti predviđenu količinu masnoće. Od brašna, kvasca, soli, vode, rastopljene masnoće i usitnjenih suvih šljiva pripremiti tijesto po direktnom postupku, koje treba zamijesiti lakše nego obično. Ostaviti da fermentiše 70–80 minuta. Peče se 30–40 minuta na temperaturi do 250 stepeni. Hljeb po ovoj recepturi težak je oko jednog kilograma.