Evo nekoliko smjernica koje će pomoći roditeljima da prepoznaju šta je slučaj s njihovim djetetom:

* Rizični faktori u trudnoći: Genetska predispozicija, preležane rubeole, virusne infekcije, vaginalne infekcije majke, uzimanje ototoksičnih lijekova, Rh inkopatibilnost, toksoplazmoza.

* Na porođaju: Hipoglikemija, ocjena na Apgar testu ispod devet, respiratorni sindrom, niska tjelesna težina, prijevremeni porod, moždano krvarenje.

* Tokom razvoja: Upala srednjeg uha, uvećan treći krajnik, visoka temperatura (viša od 39), česte infekcije respiratornih organa, encefalitis, meningitis, povrede glave.

Ne bježite od problema

Ako kod djeteta uočite da ne reaguje adekvatno na zvuke i govor, da ne govori, ali razumije šta mu se govori, da ima kratkotrajnu pažnju i nezainteresirano je za komunikaciju, ima razvijen jezik koji je nerazumljiv za okolinu, komunicira gestovima, povučeno je ili plašljivo, možete posumnjati na govorne poremećaje.

Ako vam članovi porodice, prijatelji ili čak ljekar kažu da će dijete progovoriti samo, to nije tačno, i ne obazirite se na takve komentare već slušajte svoj instinkt.

Razvoj govora

1. U drugom ili trećem mjesecu beba počinje gukati; 

2. S pet-šest mjeseci brbljati;

3. U 9. mjesecu treba očekivati prvu riječ;

4. A s godinu, najkasnije do 15. mjeseca, fond bi trebao imati deset do 20 riječi.

5. Sklapanje prve rečenice trebalo bi se javiti s 18 mjeseci.

Ovo su faze koje imaju svoj slijed, ali nisu pravilo za svako dijete. Međutim, ako vaše dijete kasni više od mjeseca, vrijeme je za posjetu logopedu.