Iz voćnjaka sa 3.000 sadnica na oko 57 dunuma, jedan od većih i uglednijih domaćina iz Starog Ugljevika, Miladin Radovanović, u prosjeku godišnje ubire oko 50 tona voća.

Ove godine prinosi su desetostruko umanjeni, ali to nije jedina briga ovog podmajevičkog voćara. Kaže da su voćnjaci i imanje kao i cijelo selo, ugroženi usled iskopavanja rude uglja te ne krije zebnju da će viševjekovno imanje morati napustiti.

- Ovo područje izuzetno pogoduje proizvodnji voća, ali buka, prašina, uništena infrastruktura, klizišta koja su odnijela put, vodovod, sve to će nas natjerati da se selimo i voćnjake zasnivamo na nekim drugim područjima. A da bismo to mogli, moramo biti adekvatno obeštećeni. Iako ostaviti đedovinu i ognjište nema cijenu, izbora nemamo - kaže Radovanović za portal InfoBijeljina. 

U voćnjaku Radovanovića su stabla šljive požegače i čačanke rodne, leskovačke i vranjanske dunje, nekoliko vrsta jabuka, kajsija, višanja, trešanja i oraha. Miladin i Milica Radovanović naročito su ponosni na stare autohotne sorte.

- Ove godine vremenski uslovi nisu išli na ruku voćarima, ali dobro je. Ko god se bavi poljoprivredom zna da je to fabrika pod otvorenim nebom i da se smjenjuju dobre i loše godine. Priroda je neumoljiva i mi je ne možemo krotiti, nego joj se prilagođavati - kaže ovaj višegodišnji voćar. 

Manji dio ubranog voća Radovanovići prodaju prerađivačima iako su cijene uvijek niže od očekivanih. Veći dio roda završi u kazanu, a njihova rakija nadaleko je poznata.

- Naša šljivovica ali i dunja i kajsija nagrađivane su na sajmovima i takmičenjima. Prije dvije godine uvrštena je i na listu UNESKO-vog svjetskog i nematerijalnog kulturnog naslijeđa. To je otvorilo vrata mnogim tržištima. Kvalitet rakije potvrđuju brojne medalje i priznanja, ali nam je najveća nagrada potražnja naših proizvoda širom svijeta. Naša rakija je stigla u Kanadu, Ameriku i sve evropske zemlje - kaže Radovanović za InfoBijeljinu. 

A da bi se steklo, raditi se mora, poručuje ovaj domaćin. 

- U voćnjaku se mora biti skoro svaki dan. Stabla se štite od mraza, štetočina. Ulaganja u hemikalije i đubriva velika. Sve je manje radne snage, a mehanizacijom se ne može sve uraditi. Ali u pomoć priskače rodbina, prijatelji, pa se ipak sve stiže. Sada nam je najveći problem nedostatak pogona za preradu i hladnjača, ali ne usuđujem se uložiti sredstva a možda ćemo svi morati da se selimo iz sela - priča ovaj voćar. 

Namjeravali su Radovanovići da prošire asortiman i zasade vinograd. Ako ostanu na viševjekovnom ognjištu, ostvariće i ovaj san.