Bijeljina
02.05.2023.
22:42
Radio i u Londonu: Bijeljincima satove popravlja magistar sociologije
Izvor: novosti.rs
3
Podijeli
"IAKO prolazno, samo je vrijeme neuništivo, i ljudi će na ovaj, ili onaj način uvijek željeti da znaju koliko je sati" objašnjava sajdžija Boško Stojanović (47) iz Bijeljine, pomalo se pravdajući, što on, kao magistar sociologije, popravlja satove i prkosi vremenu interneta i digitalizacije.
Ljubav prema satovima i preciznoj mehanici, nasleđena od djeda Vlatka, vrsnog samoukog majstora, koji ga je naučio tajnama ovog zanata u rodnoj Foči, prevagnula je u odnosu na sve poslove kojima se Boško bavio.
- Sajdžijski posao je zanimljiv, i ja sam u tom poslu našao svoj unutrašnji mir i zadovoljstvo. Svakodnevno mi dolaze različiti ljudi sa različitim satovima, a ljudi su kao i satovi - neki kasne, drugi brzaju, neki su lijepi, drugi su samo kvalitetni - priča Boško, i dodaje, da je za bavljenje ovim poslom osim preciznosti, potrebno strpljenje i ljubav prema tradiciji.
Boško je rođen 1976. u Foči, u porodici samoukih, ali vještih majstora u popravci satova i muzičkih instrumenata. Iako je želio da se od djetinjstva uključi u majstorske poslove, na insistiranje roditelja otišao je u Beograd i stekao diplomu sociologa.
- Nakon Beograda, otišao sam u Banjaluku, zatim u Gradišku, Derventu, Tuzlu... U London sam se preselio 2005. gdje sam radio dvije godine. Želio sam da putujem, pa sam nakon Ljubljane, ponovo došao u Beograd. Bježeći od gužvi velegrada, put me prije 10 godina doveo u Bijeljinu, gdje sam ostvario dječački san i otvorio sajdžijsku radnju - priča Boško.
A Boškova sajdžijska radnja, u koju ljudi svraćaju i kada im ne treba pomoć majstora, pravi je muzej starina sačuvanih od zaborava.
Umirujuće djeluju otkucaji petnaestak starih zidnih satova, do kojih su poređani stari mlinovi za kafu, stare lule i fenjeri, pegle na žar, foto-aparati, replike kubura, novine iz Kraljevine Jugoslavije, ali i novčanice iz različitih perioda.
Umirujuće djeluju otkucaji petnaestak starih zidnih satova, do kojih su poređani stari mlinovi za kafu, stare lule i fenjeri, pegle na žar, foto-aparati, replike kubura, novine iz Kraljevine Jugoslavije, ali i novčanice iz različitih perioda.
Boško je posebno ponosan na sat sa drvenim zupčanicima koji još uvek radi, ali i na satove iz 1905. i 1837. godine. Ljubomorno čuva i stare crkvene kalendare, koji su sa svojim zabilješkama svojevrstan vremeplov, a počasno mjesto zauzima kraljev crkveni kalendar iz 1916. godine.
Sjećanje na London, budi mu sat koji je, kao član golf kluba dobio od princa Čarlsa, ali da nikada nije zažalio za životom na zapadu.
- Žao mi je što ljudi i svijet u kome živimo nije drugačiji, bez ljudske patnje, bez ratova i bespotrebnog razaranja. Sve je prolazno, niko nije nadživio vrijeme. Samo su satovi vječni - poručuje majstor Boško, sa željom, da se otvori mali muzej, kako bi predmeti sačuvani od zaborava, bili dostupni što većem broju ljudi.