Mame i tate, opustite se – postoji bolji način da dobijete pažnju bez histerije i beskrajnih ponavljanja.

Psihijatar dr Su Varma, član Američkog psihijatrijskog društva, dijeli četiri praktična trika koja funkcionišu čak i sa tinejdžerima. Priča iz stvarnog života: dok je pričala sa svojim sinovima, oba u srednjoj školi, o tome koliko je važno poslušati prvi put kada traži nešto, stariji sin je samo podigao pogled sa telefona i rekao: “Mama, smiri se, nije hitno.” NJena reakcija? “Prvo, nisam tvoj prijatelj.” I tu nastaje klasična situacija: mama traži, djeca ignorišu, mama ponavlja pet puta, djeca i dalje ne reaguju, a mama na kraju viče. Zvuči poznato, zar ne?

1. Tehnika “pričam o situaciji”

Umjesto “Nikad ne stavljaš tanjire u sudoperu”, recite: “Kada sam te zamolila da pospremiš sto, a ti si otišao u svoju sobu, osjećala sam se ignorisano.” Fokus je na ponašanju, ne na djetetu, a poruka je jasna i bez osjećaja krivice.

2. Tehnika “počnimo s pozitivnim”

Započnite sa komplimentom, navedite šta treba da se promijeni i završite sa ohrabrenjem: “Sviđa mi se koliko trudiš oko školskih obaveza. Ako malo bolje organizuješ vrijeme, biće još bolje. Svaka čast, nastavi tako!” Ova ravnoteža između pohvale i korekcije daje djetetu osjećaj sposobnosti, a ne kazne.

3. Tehnika “pričam kao tinejdžer”

Ubacite humor i “vibraciju” svog djeteta: “Danas vajb baš ne vajbuje djeco. Vraćam se kad se vajb vrati.” Reakcija? “Mama, krindž!” Ali efekt? Slušaju vas, atmosfera je opuštenija i možda čak pospreme sobu.

4. Tehnika “dajte im glas u pravilima”

Kada djeca učestvuju u pravljenju pravila i rasporeda, osjećaju da imaju glas, a ne da samo izvršavaju komande. Uče šta znači odgovornost, a ne puka poslušnost.

Na kraju, ove male promjene načina komunikacije grade vezu sa djecom. Nije cilj imati savršenu djecu, cilj je imati pravu povezanost. Kad sve drugo zakaže, bacite jednostavno “danas sam u off modu” i gledajte kako djeca ipak dignu glave s osmijehom ili barem sa čuđenjem.