Dmitrović je u izjavi novinarima rekao da je Kantonalno tužilaštvo u Tuzli pokrenulo protiv njega prijavu da je u Bijeljini u junu, julu i avgustu 1992. godine progonio muslimane, te naglasio da on u to vrijeme nije ni bio u Bijeljini, nego je u Beogradu radio kao načelnik Katedre za andragogiju i psihologiju na Univerzitetu Vojske Јugoslavije.

On je naveo da je na ratište došao u septembru 1992. godine na dužnost načelnika odjeljenja za informisanje, protivpsihološko djelovanje i vjerska pitanja u korpusu.

- Sve su izmislili, ništa od optužbi nigdje nije potkrijepljeno u dokumentima ili svjedočenjima, a protiv tih neistinitih podataka bez argumenata ili dokaza borio sam se šest godina, na 50 sudskih ročišta i dočekao oslobađajuću presudu prošle godine - naveo je on.

Prema njegovim riječima, u sudskom postupku pred Okružnim sudom u Bijeljini saslušano je 47 svjedoka tužilaštva i 20 svjedoka odbrane, a postupak je vođen po zakonu nekadašnje SFRЈ koji ne poznaje komandnu odgovornost.

Dmitrović kaže da se tokom svog progona bez krivice uvjerio kako tužioci lažu, montiraju procese i uzimaju izjave od tri ili čak 10 svjedoka istovremeno, u jednoj prostoriji.