„Neke zadatke mi vatrogasci često međusobno prepričavamo. Ljudi i sam način komuniciranja se dosta promijenio posljednjih godina, pa mi nerijetko objavljujemo intervencije i na našim društvenim mrežama. Ono što nam je zanimljivo jeste da najviše reakcija dobiju objave poput spasavanja mačaka, što je pomalo apsurdno, jer kada spasimo čovjeka, to u javnosti ne izazove toliko pažnje“, rekao je Malinić.

Intervencije koje se ne zaboravljaju

Malinić je u brigadi od 1991. godine, a komandant je postao 2019. Tokom tri decenije, doživio je bezbroj situacija, od onih sa srećnim krajem, do onih koje je bolje zaboraviti.

„Trudim se da ne pamtim situacije sa najgorim ishodima, jer to vas kao čovjeka tišti i ne da da idete dalje. Postoje intervencije koje su trajale i po pet dana, a kojih se dotaknemo tek nekad, kad se okupimo, pa prepričavamo šta se kome desilo. Ali jednostavno, ne smijemo sve to puštati blizu srcu“, izjavio je Malinić.

Od telefonskih govornica do elektronske sekretarice

Svaki mjesec, vatrogasci imaju na desetine neuobičajenih poziva – od otključavanja stanova do situacija koje graniče sa nevjerovatnim.

„Nedavno nas je zvala gospođa koja se slikala na jednom vidikovcu, koji se i ne nalazi u našoj opštini. Ispao joj je telefon, ali i dokumenti i tvrdila nam je da se stvari nalaze na pola metra od nje ali da ne može dohvatiti, te da su joj policajci savjetovali da zovne vatrogasce. Na osnovu ulaznih informacija poslali smo ljude, napravili smo priručni alat na osnovu toga što nam je rečeno, a kada su došli gore i kada su dohvatili stvar za koju je tvrdila da je telefon, ispostavilo se da je neki plastični dio od nepoznatog auta od prije. Telefon je zapravo završio preko 300 metara u provaliji i nije više ni bio dostupan. Jednostavno, ljudi misle da smo mi supermeni, isto kao kad dođu u ambulantu i misle da su već izliječeni“, ispričao je Malinić za Banjaluka.net.

Podsjetio je i na to da su ranijih godina lažne dojave bile svakodnevnica.

„Prije desetak godina bilo je dosta situacija i sa maloljetnicima, jer je poziv prema 123 bio besplatan iz govornica. Na nivou cijele republike moglo se, na primjer, iz Trebinja zvati Banjaluku. Sada, kada se pozivi automatski preusmjeravaju na grad u kojem se nalazite, te uz elektronsku sekretaricu koja se takođe javlja automatski, lažnih dojava gotovo i nema – tek jedna ili dvije u posljednje dvije godine“, rekao je Malinić.

Od mačaka i vrana do ljudskih tragedija

Osim što spasavaju životinje, vatrogasci se susreću sa situacijama koje bi malo ko mogao zamisliti.

„Zovu nas zbog mačaka na drvetu, vrana koje napadaju prolaznike, ali i kada dijete provuče glavu kroz ogradu ili zaglavi ruku u rasklopivom krevetu. Bilo je i zaglavljenih dijelova tijela u liftovima. Nikada ne znamo šta nas čeka na terenu, ali nastojimo da svaku intervenciju završimo brzo i na najbolji način. Ulazne informacije koje dajete vatrogascima su jedan od najvažnijih dijelova, jer dešava se da ljudi objasne kako im gori kuća ili krov, a u pitanju je dimnjak, a s pogrešnim informacijama pravi se dodatni problem, jer mi šaljemo ekipe s vozilima i aparaturom spremnom za tu opisanu vrstu problema“, naglasio je komandant.

Ipak, ono što vatrogascima najteže pada jesu tragedije.

„Najteža stvar na svijetu je znati da taj neko čije tijelo izvlačite više nije živ. Najveća satisfakcija je kada znate da ste nekome pomogli i da će taj neko nastaviti dalje, poslije loših situacija u kojima se našao“, rekao je Malinić.

Ljubav prema poslu i zahvalnost ljudi

Malinić priznaje da nije očekivao da će mu vatrogastvo postati životni poziv.

„Kada sam počinjao, nisam planirao da ostanem. Nisam ni znao šta sve ovaj posao podrazumijeva. Ali, godina za godinom, situacija za situacijom, zadržale su me na ovom mjestu. Mislim da mnogi ljudi danas olako posmatraju naše zanimanje, ali vjerujte – kada vatrogasci zatrebaju, uvijek se čini da ih je premalo“, rekao je Malinić.

Posebno ga raduje kada im se spašeni ljudi vraćaju.

„Nakon priča sa srećnim krajem, često se desi da dođu da nas posjete. Neki dolaze svake godine u isto vrijeme. To su trenuci kada znamo da treba proslaviti život. To su stvari koje se ne mogu platiti“, zaključio je komandant banjalučkih vatrogasaca.