Bio je, kako ga kolege opisuju, "dijete u duši", čovjek od kojeg se moglo učiti svakog dana – o profesiji, životu i ljepoti koju je pronalazio u svakoj ulozi.

Radovao se svakoj predstavi, svakom liku, i uvijek branio čast glumačkog poziva. Njegov entuzijazam, duhovitost i odanost pozorištu činili su ga posebnim, autentičnim i nezaboravnim.

Rođen u Sarajevu 1953. godine, Đorđa je "rijeka života" odvela u Kulu, gdje je još kao dječak, 1963. godine, započeo glumački put u amaterskom pozorištu. Profesionalni angažman počinje 1984. godine u Narodnom pozorištu Zenica, da bi se od 1994. skrasio u Banjaluci, u Narodnom pozorištu Republike Srpske koje postaje njegov drugi dom.

Na sceni je ostvario gotovo stotinu uloga u predstavama različitih žanrova, a publika ga je voljela jednako u komedijama, tragedijama, klasičnim i savremenim komadima. Bio je i prvi glumac ovog pozorišta koji je osvojio prestižnu nagradu "Zoranov brk" na festivalu "Dani Zorana Radmilovića" u Zaječaru – priznanje koje govori koliko je značio i van granica Republike Srpske.

"Dragi Dodo, znamo da glumci ne umiru, zato ovo nije ‘zbogom’, nego ‘hvala što smo te imali’. Mirno putuj, čuvaćemo te u srcima", poručili su iz Narodnog pozorišta Republike Srpske.

Pozorište je za Đorđa Markovića bila i kuća i životna misija. A za sve koji su ga poznavali, on će zauvijek ostati živa inspiracija.

Termin i mnesto sahrane biće naknadno saopšteni.