
Harmonikaš Borko Radivojević u svojoj višegodišnjoj karijeri imao je čudne zahtjeve gdje da nastupa, a jednog se posebno sjeća, kada je ispraćao čovjeka u zatvor.
Borko Radivojević se prisjetio momenta kada mu je jedne prilike zazvonio telefon.
– Meni najčudnije što sam svirao to je odlazak u zatvor – počeo je Borko, pa nastavio:
– Oni prvo pitaju da li sam slobodan tog datuma. Ako jesam. Meni je svejedno šta sviram. Meni je isto da li je svadba, da li je punoljetstvo da li je odlazak u zatvor, da li krste kuče, šta god da rade. Ne predstavlja mi problem bilo koja vrsta veselja da je u pitanju. Ne ide on džabe u zatvor. Prvo on je uveselio tu kuću ko zna s čim – rekao je on.
No, anegdotama nema kraja. Borko je ispričao i jedne situacije iz Pariza.
– To sam doživio u Parizu na romskom veselju da smo otišli po mladu i nema mlade ni mladnih roditelja, ni mladine familije. Pokupili stvari iz stana i pobegli – naglasivši da je bilo slavlja, ali sa drugom mladom.
– Našli su drugu mladu za sat vremena istog dana– naglasio je on gostujići u emisiji In3gantno.
Ne postoji niko ko je uspio, a da je sve išlo glatko
Radivojević je ranije govorio i o svom putu do uspjeha, ističući da mnogi ljudi misle da je sve došlo preko noći, prenosi Blic.
– Veliki uspjeh zahtijeva veliki trud. Ne postoji niko ko je uspio, a da je sve išlo glatko, bez problema, bez suza, bez nervoze. Kolege često pitaju ‘možeš li da mi pomogneš’, a ja kažem: mogu, ali to znači da te sa 100 stepenika stavim na 60. I ti moraš sam odatle. Ako nisi prošao trnje, prirodno je da u nekom trenutku kreneš nazad – rekao je tada Borko, osvrćući se na to koliko je teško krenuti iz male sredine.
– Nije lako. Bilo je vrijeme kad je harmonika bila ‘katastrofa’, kad su ljudi prozivali, kad je bilo sramota svirati harmoniku. Mene nije bilo nikad sramota toga. Zato sam i tu gdje jesam i zato se harmonika vratila, jer je neko morao ponosno da prođe i da je svira. Jedan od najvećih uspjeha mi je kad mi kažu: ‘Hvala što si vratio harmoniku tu gdje treba da bude’- rekao je on koji je sa šest godina dobio prvi bakšiš.
Na pitanje da li postoje pjevači sa kojima ne voli da radi, Radivojević je tada iskreno odgovorio:
– Naravno da postoje. Ja uvijek kažem: Šaban Šaulić je jedini pjevač kome mikrofon uvijek dobro radi. I kome ne treba ništa da se pojačava. Onda sam shvatio ne pjeva mikrofon. Što više puta nekome “ne radi mikrofon”, to su na mojoj listi manje omiljeni.