Bojani i Marku Ristanoviću iz Zvornika uslišene su molitve, a najveća želja ispunjena 9. novembra 2018. godine. Trojke koje su dobili nakon petogodišnje borbe za roditeljstvo promijenile su im život iz korijena i obojili ga najljepšim bojama.

Put do sreće u kojoj već sedmu godinu uživa bračni par Ristanović nije bio lak. Bojana je operisala štitnu žlijezdu, Marko se liječio od karcinoma, ali uspjeli su vantjelesnom oplodnjom iz drugog pokušaja da dobiju tri blaga. Iako je trudnoća bila visokorizična nije bilo dileme, Bojana je željela po svaku cijenu da postane mama. Sada tu riječ čuje bezbroj puta dnevno.

- Mislim da ne bih uspjela kada bih pokušala da izbrojim koliko puta čujem tu riječ. Kada se ne odazovem odmah onda počinje mama, mama, mama… dok ne čuju odgovor ili dobiju šta žele. S obzirom da je pet godina trajala naša borba u kojoj smo jako željeli da čujemo tu riječ sada je to melem za uši - kaže Bojana za portal InfoBijeljina.

Najstariji sin Dimitrije rođen je u 10 sati, potom Georgije, a posljednji Nestor. Svi su rođeni u 4 minuta. Ime su dobili po svecima. Najmlađi je rođen na dan Svetog Nestora, prethodni dan je bio praznik Svetog Dimitrija, a par dana kasnije Sveti Georgije, krsna slava Ristanovića.

Ova vesela trojka rođena je jedan mjesec ranije od predviđenog. Dimitrije je imao 2 kg i 250 grama, Georgije kilogram i 650, a Nestor 2 kilograma i 200 grama. Georgije je zbog male kilaže zadržan na neonatologiju u Beogradu, na istom odjeljenju gdje se za život izborio i njegov otac kao sedmomjesečna beba.

- Praktično smo bili u inkubatoru na istom odjeljenju. Ja sam bio borac sa sedam mjeseci, ali on je pobjednik i ne nosi slučajno ime Georgije - ističe ponosni otac Marko. 

Dječija graja odzvanja u njihovom stanu u Zvorniku, ali i na porodičnom imanju u Tršiću i kući Markovog djeda po kojem je dobio ime, gdje provode mnogo vremena. Ognjište u objektu građenom 1954. godine nije ugašeno, plamti ljubav ove srećne porodice. Kroz igru djecu uče običajima, ali prvenstveno pravim životnim vrijednostima. 

- Slava Bogu, Bog nas je udostojio da dobijemo njih trojicu i nagradio i sad ovdje provodimo dosta vremena ovo je đedovina. Vaspitavamo ih u pravoslavnom duhu da budu dobri ljudi, to nam je osnova svega. To dobro uvijek pobjeđuje i tako mora. Ja idem redovno u crkvu, njih baš ne tjeramo redovno da idu. Zna djeci da dosadi, poenta je samo da budu dobri ljudi - naglašava Marko.

Majka Bojana se trudi da ih nauči da uvijek priteknu u pomoć starijima, bilo na ulici ili u zgradi u kojoj žive, ali prvenstveno da se međusobno pomažu i štite jedan drugog.

- Učimo ih svemu, al nenametljivo, kroz igru, da im bude interesantno. Srce mi je puno kada se okupimo oko stola, to je nemjerljiva sreća i radost kada ručicama kupe sa stola ono što im je zanimljivo, malo se i posvađaju naravno, uvijek neko hoće ono što je brat uzeo, ali uvijek je lijepo i zanimljivo – priča sa osmijehom majka.

Iako su sva trojica zajedno bili osam mjeseci u njenom stomaku i rođeni istog dana potpuno su različiti, kako izgledom, tako i karakterom. Jedan je odgovoran, drugi nemiran, treći snalažljiv, svaki ima nešto što ga krasi. Vole da trče, da se igraju, skrivaju po kućicama koje im je otac napravio na porodičnom imanju, ali i da pomažu majci za praznike. Kažu da je lijepo imati braću jer uvijek imaju s kim da se igraju. Nisu uvijek zajedno, ali su uvijek blizu jedan drugog ako ih neko napadne da mogu da se odbrane.

Marko koji je više od 20 puta bio na Svetoj Gori zrači ljubavlju i dobrotom kao i njegova supruga. Svima koji bježe od roditeljstva i većeg broja djece pravdajući se krizom poručuju.

- Nekome je prioritet da jednom djetetu udovolji u svemu, a nama je najbitnije da vrijeme provodimo zajedno, da djeca budu u prirodi, bez skupih telefona, bez markirane garderobe, ali zato se trudimo da im priuštimo neka putovanja, izlete koji će im ostati urezani u pamćenje - priča Bojana za InfoBijeljinu.

Marko dodaje da je najvažnija ljubav, pažnja prema djeci i želja i onda je sve moguće. Osmijesi na njihovim licima govore više od hiljadu riječi. Tri brata oslanjaju se jedan na drugog, ali i na roditelje koji se svojski trude da im osiguraju bezbrižno djetinjstvo, što više sati provedenih na čistom vazduhu, zdravu hranu, zanimljiva putovanja.

Nastaviće da đedovinu obogaćuju raznim sadržajima, koje će nadaju se koristiti i njihovi unuci. Kada im nakon radnog vremena potrče u zagrljaj, kažu, sav umor nestane. Svo slobodno vrijeme posvećuju njima, jer kada su djeca zadovoljna, srećni su i roditelji.