Protesti, politička kriza, ekonomska kriza, masovno napuštanje BiH. To nije u vrhu prioriteta za političare u BiH. Sve se svelo na pojačanu nacionalnu retoriku, zapaljive izjave i prepucavanja. I to s jednim ciljem: da se skrene pažnja sa svakodnevnih problema građana, a za to vrijeme nema dovoljno autobusa da prevezu sve mlade koji odlaze trbuhom za kruhom.

"Uzmite, na primjer, da je recimo Milorad Dodik kao predsjednik jedne partije počeo da utvrđuje nastavne programe za srednje obrazovanje, pa dijelom i za visoko, da je Bakir Izetbegović ušao takođe bez kompasa u reviziju tužbe protiv Srbije, to je poznat slučaj, a da šef države Dragan Čović smatra da su ljudi nastali od Hrvata, a ne obratno - onda se vidi da su oni izvan vremena i prostora", objašnjava Miodrag Živanović, politički analitičar.

Kada su sva optimistična obećanja o evropskoj perspektivi, NATO integracijama, stabilnosti i boljem sutra pala u vodu, isplivala je politika koja nikad nije upoznala kompas, smatraju stručnjaci.

Politički analitičar profesor Miodrag Živanović ističe da su lideri najvećih političkih partija u BiH izvan vremena i prostora.

Izborni ciklus kao da se ne zaustavlja, a praksa je pokazala da priče o podjelama konstantno donose glasove, ali te iste priče ne spasavaju ekonomski i socijalno posrnulo društvo.

Oni nisu u stanju, niti imaju želje da ga odatle izvedu, jer je njima u isto vrijeme ne dobro, nego odlično. Obogatili se, nakupili svoje džepove, ambare i sve ostalo što im je trebalo. Oni naravno skreću pažnju sa temeljnih egzistencijalnih problema na nešto drugo", ističe Esad Bajtal, sociolog.

I na izborima je uvijek isto. Postoje glasači, a ne birači. Građani nemaju koga da biraju, mogu jedino da kažu da ili ne onima koji se ne pomijeraju sa političke scene, a isti ti građani im to i omogućavaju.