
Mićo Cvjetković je prije rata, kao član AK “Sloboda” zabilježio rekord u brzom hodanju na 20 km u BiH koji do danas nije oboren.
Bio je prije rata prvak Jugoslavije u brzom hodanju! U njegovoj kući stare i nove medalje. S vremena na vrijeme on pogleda svoje od prije 20 i više godina. One i po izgledu i kvalitetu govore kakva su takmičenja bila u to vrijeme.
Najdraže i najznačjanije takmičenje u Atini 1986. godine - Svjetsko juniorsko prvenstvo na kojem je Cvjetković među više od 50 takmičara imao 18 vrijeme na deset km i 5 vrijeme na petnaest kilometara u brzom hodanju.

“Tu se trebala ispuniti norma nisi mogao otići ako te Ivica Matejević i Dane Korica dobro ne propuste kroz šake i ne natopiš desetine majica znojem dok ne dođeš do potrebnog vremena. Ja sam sve opravdao, i svoj lični rezultat popravio za dvije minute”, kaže Cvjetković za portal InfoBijeljina.
On je od onih ljudi koji ne potenciraju svoj uspjeh u krugovima gdje bi to drugi tako zdušno radili. Toliko skroman da pomislite da i dan danas prosto ne vjeruje u sve ono što je uradio u bivšoj SFRJ.
U Novom Sadu je oborio rekord Jugoslavije za tri minuta kojeg je do tada držao Vinko Gaušić takođe takmičar “Slobode” iz Tuzle.
“Bio sam juniroski i seniorski reprezentativac Jugoslavije, četiri puta seniorski prvak i više puta juniorski na različitim dionicama. Dva puta drugi na balkanskim atletskim šampionatima, učesnik Univerzijade u Zagrebu 1987 godine. I dalje sam vlasnik najboljeg vremena u BiH na 20 kilometara. Istovremeno, kada je trebalo nastupao sam i u skoku u vis i opet bio među tri takmičara i u toj dsiciplini”, kaže pomalo i skromno Cvjetković.
U atletici ga danas nema. Saznajemo da ga nisu zvali kad su formirali atletski klub. Sport je ostao ipak njegov život.
Osnovao je teniski klub u kojem su nastupali i njegovi ćerka i sin. Na prvenstvu RS od 12 do 16 godina članovi “Top spina” su bili prvaci u dvije i u jednoj kategoriji drugoplasirani. Kćerka Dajana je bila prvakinja RS do 16 godina, igrala je u finalu prvenstva BiH.
Njenog oca malo ko zna kao atletičara, svi ga oslovljavaju sa “Mićo Ćelo”, nadimkom koji je koristio dok je snimao ploče i napravio hit “Orilo gorilo”.
I.B.