Suvinjon blan je, dodaje, jedna od najzastupljenijih sorti bijelog grožđa uz rizling i šardone, pa je dostupna u gotovo svim vinskim šopovima ili vinotekama širom područja, dok se Barolo i Kjanti vina mogu proizvoditi samo u dvije spomenute regije, jer postoje posebni zakoni za njihovu proizvodnju i nije baš jednostavno doći do njih, što ih čini “premium” vinima i među najcjenjenijim u svijetu.

Svakodnevno upijao znanje

Filipićevo interesovanje za vinski svijet se veže za sam početak njegovog rada u "Sohu", mjestu na kojem se po prvi put susreo sa otvaranjem boce vina. Tu je, prisjeća se, prvi put došao u dodir sa glavnim i omiljenim alatom somelijera, štopcigerom. 

"Tada sam imao 19 godina i od tog trenutka kreće moj dalji put: svakodnevno sam upijao znanje koje moje kolege sadrže, u slobodnom vremenu sam koristio priliku da istražujem po društvenim mrežama načine rada svjetski poznatih somelijera, gledao takmičenja i slične stvari za koje sam smatrao da mogu da mi prošire znanje o vinima", naglašava Filipić za InfoBijeljinu. 

Trenutak kada mu se javila želja da istražuje vina i vinski svijet na ozbiljnijem, profesionalnijem nivou, bio je takođe u "Sohu". 

"Tu sam upoznao jednog od najvećih, ako ne i najvećeg poznavaoca vina naših prostora, a slobodno mogu reći i Evrope, Predraga Gavrilovića. Na proljeće prethodne godine je održano vinsko veče i promocija vina vinarije Legat 1903 gdje sam imao priliku da ga upoznam. Upitao sam ga, oduševljen njegovim znanjem, kako bih ja mogao ući u taj svijet korak po korak, a on me uputio na Udruženje somelijera Srbije ili skraćeno SERSA", naglašava Filipić. 

Na internetu je, dodaje, istražio kako se može prijaviti na njihovu obuku, koju je uspješno završio krajem 2025. godine.

Ulazna vrata u nepoznat svijet

Za njega dobijanje sertifikata somelijera predstavlja tek, kako kaže, ulazna vrata u taj novi, na našim prostorima još uvijek nepoznat svijet vina. 

"Nepoznat je iz razloga što sam bez prolaska kroz obuku smatrao da imam ogromno znanje, međutim, kad sam se pojavio prvi dan na predavanju SERSA obuke, tada sam shvatio da zapravo ne poznajem veliki procenat vinskog svijeta. Apropo teme, s dobijanjem sertifikata ovaj put kojim sam krenuo znači samo još naporniji rad i trud, jer kao što sam naveo, svijet vina je ogroman i čovjek se, kao i za sve, uči dok je živ, tako i u ovom poslu takođe", naglašava Filipić za portal InfoBijeljina. 

U početku je, prisjeća se, put ka dobijanju sertifikata somelijera bio naporan, često je putovao na relaciji Beograd - Bijeljina, radio uporedo s obukom, često se borio sa nesanicom zbog straha od neuspjeha.

"To je normalna pojava, naročito kada priliku za polaganjem ispita mogu da imam samo dva puta godišnje, a na to sve kad se doda činjenica da je izuzetno mala prolaznost na samom ispitu. Strah postaje veći, a uspjeh dobija na težini na kraju dana. Zbog samog uspjeha na kraju obuke, zahtjevnost dolaska do statusa somelijera gotovo i da ne postoji, jer je dosta veća sreća i radost u odnosu na težinu puta, ali kad se pogleda objektivno, taj put je bio najstresniji period u mom dosadašnjem dijelu života", kaže Filipić.

Veliki napredak

Kada je, prisjeća se, počeo s radom u gastronomiji, konkretno u "Sohu", kada se gost odluči da svoju hranu isprati čašom vina, narudžba je izgledala ovako: “Ja bih poručio/la bilo koju čašu vina”. Vremenom je takva narudžba prerasla u: “Koja bijela/crvena/roze vina služite na čašu/bocu?”. To, ocjenjuje, predstavlja veliki napredak u vinskoj kulturi Bijeljine. 

"Ljudima je postalo bitno šta piju, da malo više upoznaju različite sorte grožđa i vinske etikete, da bi i oni sami pokušali da uče o uparivanju vina i hrane, da bi uživali što više različitih sorti da bi na kraju postigli cilj otkrivanja njihove omiljene sorte kojoj će se, mimo istraživanja ostalih, uvijek vratiti jer njima, jednostavno rečeno, najviše odgovara", kaže Filipić. 

Prema njegovim riječima, uzevši u obzir da iz godine u godinu ljudi sve više piju vino, češće posjećuju vinske sajmove, upoznaju vina kroz vinske večeri, vjeruje da će vinska kultura još da raste u godinama pred nama. 

Glavno pitanje

Kako dodaje, kada dolazi do konačne preporuke vina gostu, njegovo glavno pitanje glasi: “koji je Vaš glavni odabir vina u restoranima?” jer kroz to pitanje može da procijeni šta ljudi traže u vinima, da li preferiraju aromatičnost i eleganciju, ili ipak biraju vina sa punim tijelom, jakim, izraženim taninima (ako je slučaj crveno vino). 

"Moraju da postoje potpitanja s moje strane jer moje omiljeno vino ne mora da predstavlja i omiljeno vino gosta, ukusi su različiti, ali zato postoje somelijeri u restoranima da upute gosta ka pravom odabiru. U slučaju da gost želi da upari vino sa hranom koju je poručio, tada je preporuka konkretnija, tada preporučujemo gostu adekvatnu čašu vina za to poručeno jelo, a na gostu je uvijek konačna odluka da li će prihvatiti savjet i mišljenje somelijera", ističe Filipić za InfoBijeljinu. 

U njegovom slučaju, dodaje, ne postoji direktna preporuka vina, jer odabir zavisi od dosta faktora, ali na osnovu odgovora koje na njegovo glavno pitanje dobije od gosta, može da formira samu preporuku. 

Šta vole Bijeljinci

Ljudi u Bijeljini, dodaje naš sagovornik, vole da vjeruju i sopstvenom ukusu, ali i savjetu somelijera odnosno osoblja. 

"Kada su naviknuti na jednu sortu i jednu vinsku etiketu za koju smatraju da im odgovara, ljudi često ne vole da izađu iz zone komfora, pa samim tim poručuju jedno te isto, što je sasvim OK, ali uvijek postoji i opcija da se svakako preporuči neko slično vino, slično njihovom omiljenom, sa sličnim osobinama, pa da se recimo donese čaša vina na račun kuće čisto da bismo podstakli gosta za potencijalnu promjenu odabira etikete za sljedeći njegov dolazak u restoran", ističe Filipić. 

Na kraju dana, najbitnije je, dodaje, da gost izađe zadovoljan iz restorana, jer: zadovoljan gost - zadovoljno osoblje. 

"Uzevši u obzir da je u Bijeljini somelijer izuzetno rijetka profesija, gosti se sve češće prepuštaju somelijeru odnosno osoblju pri odabiru vina, sa konstatacijom: 'vjerujem ti, iznenadi me' tokom uzimanja narudžbe", pojašnjava Filipić.

Najbolja vina na našim prostorima

Na našim prostorima, dodaje, postoje razne vinarije koje zaista posvećuju maksimalnu pažnju vinima tokom i nakon proizvodnje. Vinarije ili vinski podrumi koje on rado izdvaja su Popovac, Vukoje, Aleksandrović, Radovanović, Cilić, Jeremić. 

"Sve te vinarije proizvode izuzetno lijepa i kvalitetna vina, sa proizvodnjom vina od različitih sorti i na osnovu toga svako može na osnovu svojih omiljenih sorti da pronađe neku etiketu iz ovih vinarija koja će odgovarati njemu i njegovom nepcu. Rodoslov - Aleksandrović bi bila konkretna vinska etiketa koja svojim kvalitetom sadrži status jednog od najboljih vina naših prostora", kaže Filipić.

Mladima koji razmišljaju da se bave ovim poslom ili koji žele da nauče više o vinu poručuje da je knjiga najbolji drug. Na osnovu teorije se, kaže, otvaraju putevi ka praktičnom svijetu, a do usavršavanja u ovom poslu treba postojati balans između prakse i teorije. 

"Ako postoji želja za bavljenjem ovim poslom na ozbiljnijem nivou, postoje razni kursevi, kako na našem jeziku tako i na engleskom, škole vina poput WSET, ili upravo SERSA o kojoj sam pričao maločas. Internet i društvene mreže mogu olakšati posao, jer se tu danas mnogo sadržaja nalazi, veliki broj svjetski poznatih somelijera održava svoje onlajn kurseve", naglašava sagovornik InfoBijeljine.