Kao da je njihova duša programirana da uvijek pati, čak i kad ima sve.

Rak 

Kada čujete riječ “žrtva”, pomislite na nekog ko je stvarno stradao. Ali u astrologiji, postoji znak koji se sam gura u tu ulogu – i to bez zle namjere. To je Rak: osjetljiv, empatičan, duboko emotivan… ali i vječno ranjen.

Njima vlada Mjesec, simbol sjećanja, osjećanja i nostalgije. Zbog toga ne znaju da puste ono što ih boli. Kad nešto krene po zlu, Rak ne vidi trenutak — on vidi cijelu prošlost. I svaka nova rana budi sve stare.

Zašto je Rak vječita žrtva?

1. Žive u prošloj boli. Za Rakove vrijeme ne liječi ništa — oni sve pamte. Svaka kritika, svaka suza, svaki trenutak odbacivanja postaje dio njihovog unutrašnjeg svijeta. Kad se suoče s novim izazovom, prošlost im šapuće: “Eto, opet ti se dešava isto.”

2. Potreba za brigom i pažnjom. Rak ne traži luksuz — traži sigurnost. Kada dramatizuju, kad preuveličaju tugu, to nije gluma — to je nesvjestan poziv za ljubav. Oni samo žele da ih neko vidi, zagrli, razumije. I čak kad dobiju svu tu pažnju, ne vjeruju da je zaslužuju. Zato ni tada nisu srećni.

3. Strah od kontrole nad sopstvenim životom. Biti “žrtva” znači — ne morati odlučivati. Rakovi ponekad bježe u tu ulogu jer im ona daje alibi: ako si povrijeđen, ne moraš ništa mijenjati. A istina je, promjena ih plaši više nego patnja.

Kako Rak može da izađe iz tog kruga?

Rak mora da nauči da osjeća bez bola. Da shvati da prošlost nije dom – već učionica. Njihova snaga nije u patnji, već u hrabrosti da oproste sebi.

Kada prestanu da ponavljaju stare rane kao mantru i počnu da vjeruju da zaslužuju mir – tada će prvi put osjetiti ono što su oduvijek tražili: unutrašnju sigurnost.

Rak ne mora da bude žrtva. Njegova empatija je dar, ali samo ako je usmjeri ka sebi. Vrijeme je da izliječi ono dijete u sebi koje misli da mora da pati da bi bilo voljeno, navodi Krstarica.