Ove godine sastali su se u Gradskoj pivnici, a dočekali su ih zvuci orkestra ,,Lira“ , kome su se pridružili i svi u glas zapjevali: ,,...sviraj još, prijatelju moj, staru pjesmu tu, sviraj mi o njoj...“

Došli su oni koji su se uželjeli pjesme, oni koji se nisu vidjeli dugo, oni koji su poželjeli Bijeljinu, pa su otvorili srca i grla, da skupa pjevaju i raduju se. Svirao je orkestar ,,Lira“- na harmonici Ćamil Ikanović, pjevao Lile Nukić, za klavijaturama Goran Vasiljević, na gitari Bato Hanušić, a za bubnjevima Salih Osmanović. Pjevao je i Milan Stojčinović, zvijezda Granda i novi idol tinejdžera. On je u novoj generaciji dobrih pjevača, kakvih je uvijek u Bijeljini bilo. Lom je nastao kada je mikrofon uzela Selma Burek Hamidović, Bijeljinka koja živi  u Sarajevu, iz Beča je došao Ado Bogaljević, a posebno zadovoljstvo bilo je slušati mladog pijanistu Armana Ikanovića koji je završio Danski kraljevski konzervatorij u Kopenhagenu. Svi oni doprinijeli su da to veče ostane u neizbrisivom sjećanju.

- Posmatram sva ta sjajna lica, oči pune radosti, i ne mogu da ih se nagledam!  Puna sam emocija i sretna što se poslije toliko godina družim sa mojim Bijeljincima koje godinama nisam vidjela, jer smo se rasuli po svijetu, priča Jasminka Izić koja je na ovo druženje doputovala iz Beča.

Inače, inicijator ovog druženja Bijeljinaca je Salih Osmanović, Bijeljinac sa bečkom adresom.

Kako kaže, susreti su počeli kada je Faik Čavalić došao iz Kanade, a on došao na ideju da malo sjednu  i zapjevaju. Bilo je to prije pet godina, tada ih se okupilo 30-ak, a veče su proveli pored Drine.

- Bilo je nezaboravno! Zvuci harmonike i naši glasovi odjekivali su daleko od obale Drine, omiljene rijeke svih Bijeljinaca, a srca su nam tukla kao bubnjevi. Ponovili smo to i  iduće godine kad je Faik došao, pa opet, ali tada s kompletnim orkestrom ,,Lira“. Ko god je bio tamo, uživao je.  Dugo su u noć odjekivali zvuci pjesme, te večeri, kad su se u kafani Miće Alajbegovića, kao i prethodne godine, sastali stari Bijeljinci. Goste smo, kako su ulazili, dočekivali zvucima mog starog orkestra, a izvodili smo pjesme koje smo nekad pjevali, priča Osmanović koji je druženje Bijeljinaca organizovao po peti put zaredom.

Gradska pivnica je ove godine bila premala da primi sve koji su izrazili želju za zajedničkim druženjem, a organizator je obećao da će, ukoliko se pokaže potreba, za sljedeće susrete pronaći veći prostor.

U organizaciji ovog, a i dosadašnjih susreta, dosta je pomogao Jusuf Trbić. Tokom večeri i on je uzeo mikrofon u ruke, najprije da zahvali svima koji su došli, a zatim i da zapjeva, jer se to, kako reče, u ovakvim prilikama ne može izbjeći.

- Svake godine okupimo se u većem broju, a uvijek se pjeva sjajno, meraklijski, iz duše- to pjevaju srca za svoj zavičaj. Pjesmom oživimo naša sjećanja i naše najljepše snove. I ove godine se razilazimo puni topline i mirisa zavičaja. Siguran sam da je svako od nas ponio u duši jednu malu ružu, koja će u njegovom srcu zamirisati svaki put kad se sjeti ovog druženja, kaže Trbić.