Ovo su samo neke od kineskih poslovica kojih se, kako stvari stoje, ljudi ove mnogoljudne zemlje očigledno pridržavaju, a što im je i te kako pomoglo da danas postanu jedna od najmoćnijih ekonomskih sila u svijetu.  To se, između ostalog, može vidjeti i iz ukupne vrijednosti imovine kineskih banaka, koja je dostigla vrijednost od 470 biliona juana (64,6 biliona dolara), što je najviše na svijetu. Kinesko tržište akcija i obveznica je drugo po veličini na svijetu, dok su devizne rezerve ove zemlje najveće već 20 godina zaredom. Da Kina krupnim koracima korača naprijed, otkrivaju i podaci da ova zemlja, uprkos pritiscima kojima je bila izložena zbog pokušaja administracije Donalda Trampa da joj znatno poveća carine, tokom prvih šest mjeseci ove godine ostvarila rast BDP-a od 5,3 procenta.

VJEKOVNA STRATEGIJA

Ova država je od jedne od najsiromašnijih zemalja na svijetu u međuvremenu postala zemlja sa najvećom ekonomijom kada se njen BDP mjeri po paritetu kupovne moći. Uspjeli su u relativno kratkom roku da oko 800 miliona ljudi izvuku iz ekstremnog siromaštva. Kako je ova zemlja to uspjela? Kako zapravo funkcioniše kineska vlada, politički sistem i socijalistička tržišna ekonomija?

Možda je to najbolje nedavno objasnio poznati kineski naučnik Džang Vejvej, inače profesor na prestižnom Univerzitetu Fudan u Šangaju, koji ima milione pratilaca na kineskim društvenim mrežama.

Prema njegovim riječima, Kina je prvi put ujedinjena 221. godine prije nove ere. Od tada veći dio vremena ovom zemljom je vladao jedinstveni savez, koji ju je čuvao od raspada. Današnji kineski sistem je samo nastavak i evolucija tog sistema koji je nazvan "selekcija plus izbor".

Prema riječima Velveja, danas morate položiti sve vrste ispita i testova da biste dobili priliku da se nađete na nekoj poziciji. Zbog toga, kako navodi, Kina danas proizvodi daleko kompetentnije lidere nego što je slučaj u zapadnom modelu. Ako se analizira ko je sve u vrhu države, može se vidjeti da je većina njih služila tri mandata kao broj jedan u provinciji, sekretar stranke ili guverner.

Dakle, upravljali su sudbinama i životima više od 100 miliona ljudi prije nego što su došli na neku značajnu državnu poziciju. Druga specifičnost Kine je takozvana socijalistička tržišna ekonomija. U stvari, to je vrsta mješovite ekonomije, koja je u slučaju ove države jedinstvena. Vejvej pojašnjava da to znači da država posjeduje resurse, od minerala do zemljišta, ali je pravo korišćenja zemljišta fleksibilno i vrlo često ga oblikuju tržišne snage. Kao drugu stvar koja odlikuje ovu zemlju navodi - inovacije, koje nastaju kao nusprodukt konkurencije unutar Kine, a nakon čega one postaju veoma konkurentne na međunarodnom nivou.

Kako kaže, ako se pogledaju kineske internet aplikacije, cijelu digitalnu infrastrukturu kreira državni sektor. Svako selo mora imati 4G i 5G internet mrežu. Ako se ode na Tibet, tamo je internet veza bolja nego u centru Pariza.

- Ovo je politički zadatak. Mora se ispuniti. Istovremeno, privatni sektor, poput "Alibaba grupe", iskoristio je ovu dostupnost vrhunske infrastrukture kako bi pružio internet usluge i elektronsku trgovinu u najvećoj mogućoj mjeri. Pored toga, u Kini se podstiče konkurencija. Primjera radi, imamo oko 100 fabrika automobila koje proizvode električna vozila. Oni koji su uspješni postaju konkurentni, a onda troškovi padaju -  kaže ovaj kineski stručnjak.

KAPITAL I DRŽAVA

Kao još jednu specifičnost navodi i nepostojanje uticaja krupnog kapitala na državnu politiku. Dok u SAD, kako navodi, vidimo da moćni milijarderi imaju značajan politički uticaj kroz lobiranje i finansiranje kampanja političara, tako nešto je nemoguće u Kini.

Prema njegovim riječima, američki model je poznat po takozvanoj podjeli vlasti - izvršne, sudske i zakonodavne, i one su uravnotežene, ali sa kineske tačke gledišta, sve tri ove grane pripadaju političkom domenu.

- Kinezi vjeruju da je potrebno nešto što ide daleko izvan političkog domena. Smatraju da je potrebna opšta ravnoteža između političke i društvene moći i moći kapitala, u korist većine kineskog stanovništva. Dakle, to je ključna razlika. U SAD je to ravnoteža moći u korist moći kapitala. I to je veliki problem. Na primjer, ako napravimo bilo kakve proračune, ako neka američka kompanija, poput "Majkrosofta" ili "Epla" investira u Kinu, ostvaruje ogroman profit. Napraviću grubi proračun. Kineski radnici možda dobijaju tek pet odsto ukupnog profita. Sve ostalo ide pomenutim američkim kompanijama. Ali i sa čak tako malim profitom, mi prodajemo više, stvaramo radna mjesta, a onda ovi radnici mogu sebi priuštiti bolji život nego ranije. Ovo je onda dovelo do toga da Kina svake godine proizvodi više inženjera i naučnika nego zapadne zemlje zajedno. To čini svu razliku - pojasnio je Vejvej.

Kada je u pitanju kineska demokratija, koju mnogi na zapadu osporavaju, kaže da vlada jedno površno i pogrešno mišljenje. Kako kaže, problem sa tom paradigmom jeste to što ju je definisao Zapad. Navodi da se Kina fokusira na svrhu dobre uprave i kako postići dobru upravu. U SAD je to ograničeno na male krugove, lobističke grupe i advokate, a u slučaju Kine svaki važniji zakon mora prvo da ide do običnih ljudi pa onda stepenasto naviše, što predstavlja narodu demokratiju.

A person sitting at a table with flags behind himAI-generated content may be incorrect.

ROBA VREDNIJA OD NOVCA

Ovaj stručnjak osvrnuo se i na trgovinski rat između Kine i Amerike. Kako kaže, počeo ga je Donald Tramp još 2018. godine, u svom prvom mandatu, ali ga je nastavio Džo Bajden. To je onda dovelo do toga da Kina nedavno uvede ograničenja na izvoz rijetkih zemnih metala i njihovih derivata kako bi time odgovorila na rast američkih carina, a posljedice su već vidljive u evropskoj automobilskoj industriji, gdje je više fabrika privremeno obustavilo rad. Slična situacija je i u elektronici, gdje rijetki metali čine osnovu za izradu telefona, računara i poluprovodnika. Kompanije kao što su "Erbas" i BASF rijetke metale nabavljaju direktno iz Kine, dok "Folksvagen" i "Reno" zavise od američkih posrednika poput "Majkrosofta", "Epla" i "Intela".

- Tramp kaže: "Imamo sve karte",  a Kina: "Mi smo napravili karte". Mi danas proizvodimo gotovo sve, dok se američka ekonomija deindustrijalizovala. Njihova ekonomija  je više zavisna od kineske proizvodnje nego što je Kina zavisna od izvoza na američko tržište. I ako se krene u veći trgovinski rat, SAD će izgubiti više. Ako pogledamo proizvedenu robu koju koriste Amerikanci, nju čini oko 80 i 90 odsto komponenti proizvedenih u Kini. Drugim riječima, SAD ne mogu pronaći alternative u doglednoj budućnosti. Bilo da je u pitanju predmet mali kao šraf, toster, do mašinske opreme. Trampova ideja da će uz ovu vrstu carinskog rata SAD obnoviti svoju proizvodnu industriju, takođe je naivna. Ako pogledate ono što mi u ovom regionu nazivamo Šangajem, zove se delta rijeke Jangce, a isto je i sa deltom Biserne rijeke, kompanije poput "Epla", "Majkrosofta" ili "Tesle," možete pronaći sve rezervne dijelove, zalihe, sve u radijusu od 100 kilometara. Ovu vrstu ekosistema su Kinezi izgradili i kroz planiranje i kroz tržište. To je proizvod decenija - kaže ovaj kineski stručnjak.

KAKVA JE BUDUĆNOST

Kada je u pitanju zavisnost od dolara, navodi da je Kina tokom posljednje decenije smanjivala svoje posjede u američkom državnom dugu i američkim trezorskim hartijama od vrijednosti. Dodaje i da je Kina dio globalnog pokreta koji traži alternative dominaciji američkog dolara i američkoj finansijskoj hegemoniji. Kina je danas, kaže, dio BRIKS-a i sarađuje sa drugim zemljama na stvaranju alternativa.

Kada je u pitanju budućnost globalnog finansijskog sistema, smatra da ga je dobrim dijelom narušio rat u Ukrajini i mnogobrojne zapadne sankcije.

- Rusija je uspjela da ovaj valutni rat pretvori u rat između robe i novca. Zapad ima novac. SAD imaju novac. Ali Rusija ima robu. Isto je i sa Kinom. Kina proizvodi robu. SAD imaju novac. Dakle, dugoročno gledano, vjerujemo da su oni koji imaju robu definitivno u boljem položaju, posebno u vremenima krize - poručio je Vejvej.

Navodi i da kineske kompanije koje koriste juan za poslovanje već čine 54 odsto, u odnosu na američki dolar koji ima 41. Kaže i da je uveden novi sistem plaćanja, takozvani CIPS, koji je alternativa SVIFT-u.

- To su danas dva autoputa. SVIFT je stari. Staromodan je i zasnovan na telegramu. Potrebni su dani, najmanje tri dana, da se sklopi posao. Pri tome se naplaćuje mnogo naknada. CIPS, međutim, predstavlja potpuno novi autoput, bez rupa u zakonu. On je baziran na  visokotehnološkoj blokčejn tehnologiji i jedna transakcija traje jednu ili dvije sekunde i u osnovi nema naknade.

Očigledno je da će sve više ljudi početi da koristi CIPS. Ovo je sigurno zastrašujuće za SAD i određene zapadne krugove i njihov finansijski sistem. Ali to je neizbježno, da SVIFT monopol postane prošlost. Istina, ako pogledamo upotrebu dolara u svijetu danas, on se i dalje koristi mnogo više nego kineski juan. Ali ako pogledamo trgovinu robom, kineska valuta se već brzo kreće. Multipolarnost je već tu, ali ono što nam je potrebno je multipolarni svjetski poredak. Ovo je još u nastajanju. Rusija je jedna vrsta revolucionara koji želi da sruši sistem kojim dominira Amerika. Kina je, s druge strane, reformator. Zajednička crta ove dvije zemlje jeste što gledamo u budućnost - kaže Vejvej.

KORAK ISPRED SVIH

A da ova mnogoljudna zemlja gleda u budućnost, može se  vidjeti iz njenih projekata. Nedavno je otvorena prva arktička ekspresna ruta na svijetu između Kine i Evrope. Prema pisanju kineskih medija, ova arktička ruta povezaće glavne kineske luke, uključujući Ningbo, Šangaj, Ćingdao i Dalijan, sa jedne strane, i ključne evropske luke poput Felikstoua u Velikoj Britaniji, Roterdama u Holandiji, Hamburga u Njemačkoj i Gdanjska u Poljskoj sa druge strane. Ovo će, kako navode, biti najbrža ruta za kontejnerski prevoz između Kine i glavnih evropskih baznih luka i skratiće period dopreme robe za čak 18 dana.  

Ova ruta ne samo da značajno skraćuje vrijeme putovanja i transporta, pomažući domaćim kompanijama da smanje troškove i poboljšaju efikasnost, već ima i važan strateški značaj jer smanjuje i rizike od blokada ili ograničenja, osiguravajući veću autonomiju i bezbjednost u transportu. Pored toga, ova ruta je povezana i sa ruskom arktičkom zonom resursa, za koju se procjenjuje da sadrži 30 procenata neotkrivenog svjetskog prirodnog gasa i 13 procenata neotkrivene nafte.

Jedan pojas, jedan put

Kina je izrazila spremnost da zajedno sa zemljama članicama BRIKS-a sprovede inicijativu "Jedan pojas, jedan put". Njen cilj je poboljšanje postojećih i stvaranje novih trgovinskih i transportnih koridora koji povezuju više od 60 zemalja Centralne Azije, Evrope i Afrike, a koji imaju za cilj promociju razvoja trgovinskih odnosa između njih i Kine. Mnoge zemlje su već potpisale saradnju - više od 150 zemalja i 30 međunarodnih organizacija.