Dlijeto u ruke uzeo nakon rata – hobi prerastao u životni poziv

Dlijeta se latio silom prilika nakon rata u trećoj deceniji života. Hobi mu je postao posao. U maloj radionici nastaju velika djela - od ploski, gusala, do zahtjevnih replika slika poput Tajne večere, Seobe Srba i crkvenih ikonostasa.

Umjesto da se bavi pravom i rješavanjem sporova, Momčilo se posvetio duborezu. Nikada nikoga nije kopirao, uvijek se trudio da se usavršava i prevaziđe samog sebe.

- Nastojao sam da popravljam sebe, a ne da preuzimam od drugih, ali mi je sigurno mnogo toga što sam primijetio kod drugih poslužilo kao dobar primjer. Kako godine prolaze ja sve više težim ka tome da da to što radim, radim najbolje kako mogu. Ponosan sam na mnoge od njih ali naročito na dvjeri u Manastiru Popovo Polje koje pripada Brčkom. Mislim da sam tu dao svoj maksimum, ne znam da li bih to mogao ponoviti - priča ovaj vrijedni duborezac za portal InfoBijeljina.

Unikatni radovi krase domove širom svijeta

Skoro svaki rad je unikat. Mnogi krase domove širom Zapadne Evrope, Rusije, Amerike, Australije.

- Naši ljudi dođu u posjetu svom kraju i pronađu neki od suvenira. Svakom radu dodam nešto svoje. Ako radim ikonu Svetog Đorđa više puta svaka se razlikuje u nekim sitnim detaljima, a ono što je kanonsko toga se pridržavam. Crkveni ikonostasi su najzahtjevniji, a ja sam ih sa mojim vrijednim stolarima uradio mnogo. Zahvaljujući ljudima koji su prepoznali rad, pronio se dobar glas, sveštenstvo je davalo preporuke. Uspjeli smo da sa jednim ikonostasom pređemo granicu na jugu Kanade, gdje je instaliran moj ikonostas. Dobili smo zahvalnicu i stolar i ja, tako da je sav uloženo trud vrijedio - kaže ovaj skromni umjetnik.

Nekada u radionici provede cijeli dan, a dešava se i da samo uđe samo na kratko da presloži alat i nešto nacrta. 

Za neke radove treba mnogo vremena, Tajnu večeru, ističe, nije moguće raditi u kontinuitetu, radi je 3 - 4 mjeseca sa prekidima, a u tim pauzama bavi se nečim drugim pošto ima širi spektar radova.  

Klesanje drveta iziskuje punu koncentraciju, pored urođenog dara, bitna je volja. 

"Nemojte raditi samo što volite, nego volite posao koji radite"

- Veoma je bitno istrajati, provesti 12,14 sati u radu, ali sa voljom, ne bez volje. Uvijek se držim one - nemojte raditi samo što volite, nego volite posao koji radite, pa bilo koje vrste da je. I takav pristup daje rezultate. Lipa je najzahvalnija za obradu. Crkveni enterijer prvenstveno se radi od hrastovog drveta zbog vijeka trajanja, a ikone po izboru - od oraha, šljive, trešnje, javora – pojašnjava Momčilo, koji bi volio da su mladi više zainteresovani za ovaj posao.

- Sin sa mnom radi ornamentiku koja je nešto krupnija, to je ornamentika za crkveni namještaj i to radi veoma uspješno. Ove sitne stvari kao što su ikone ploske itd. nije radio, a sami vidite da mladi ljudi pribjegavaju vrsti posla koji ne zahtjeva napor, trud, sjedenje dugotrajno. Idu na neke lakše varijante, a mi starijeg kova naučili tako. Volio bih da se duborez kao umijeće sačuva dok nas starije nije potpuno izdala snaga pa da ima ko da nas neko zamijeni - ističe ovaj duborezac.

Sa stolarima je nedavno uradio tronove u Crkvi Rođenja Svete Bogorodice u Doboju, a posljednji duborez Manastira Ostrog prikazan je na redovnoj izložbi Udruženja "Sveti Luka" čiji je član. Svi radovi su rezultat Momčilovog predanog rada, njegove vizije i mašte.