Rođen u Maslovarama kod Kotor Varoša, Darko završava Poljoprivredni fakultet 2016. godine u Banjaluci, a potom i magistarske studije iz agrarne ekonomije i ruralnog razvoja.

Prve radne korake napravio je kao pripravnik u opštini, zatim u ribnjaku u Šipragama, ali želja da radi u struci bila je jača od svake fotelje zbog čega se odlučuje da žive na selu od sopstvenog rada.

- Odlučio sam da pokrenem farmu krava, jer je to posao koji volim i za koji sam se školovao. Konkurisao sam za brojne poslove, ali sam na kraju shvatio da danas više vrijedi članska karta partije nego obrazovanje i doploma, zbog čega sam odlučio da se vratim na svoje imanje – priča Darko.

Svoju želju je ostvario zahvaljujući projektu Ministarsva poljoprivrede za samozapošljavanje od čega je nabavio prva grla i tako pokrenuo farmu.

Danas na imanju imaju šest krava i jednu junicu, a svaki dan na farmi strogo je isplaniran. Kako kaže, dan mu traje 24 časa, a stvarni posao koncentrisan je u nekoliko navrata tokom dana.

- Ustajem u pola sedam, i već sam u štali. Prvo čistim, potom hranim i muzem krave. Nakon toga imam pauzu do sljedećeg hranjenja koje je oko 11. Poslije podne opet slijedi hranjenje i čišćenje, a u sedam naveče je nova muža. Iz štale izlazim tek oko devet – navodi ovaj mladi farmer.
Poseban izazov je, priča Darko, kada su krave pred teljenjem jer tada nema sna.

- Obilazim ih i noću, svakih sat-dva, da se ne bi počele teliti bez nadzora – dodaje Darko.

Zbog ovakvog ritma života, pričaju mladi farmeri, odlazak na duže putovanje za njih je trenutno nedostižan.

- Možemo otići da jedan dan, tu nam pomognu i roditelji, ali duže odsustvo od kuće nije moguće – ističe Darko.

Naglašava da se na farmi dnevno proizvede oko 80 litara mlijeka, koje jednim dijelom prodaju mljekarama, a drugo prodaju, kako kaže, na kućnom pragu, jer je takav vid prodaje najisplativiji.

Njegova supruga Rada, koja je takođe odrasla na selu, dijeli isto mišljenje.

- Živjela sam nekoliko godina u Banjaluci, ali sam odlučila da se vratim na selo i nastavim, zajedno sa svojim mužem, sa uzgojem krava. To me ispunjava – navela je ona.

Mlijeko, dodaje, prodaju po dvije KM po litru, a sir, koji rjeđe prave, prodaju po 12 KM, s tim da planiraju malo podići cijene za nekoliko feninga. Nakon nedavnih protesta mljekara u Srpskoj, premija po litru mlijeka povećana je sa 28 na 30 feninga, kao i podsticaji do 500 KM po muznom grlu.

Međutim, proizvođači smatraju da to nije dovoljno.

Iako je zadovoljan odabranim putem, problemi ne izostaju, jer otkupna cijena mlijeka pada, troškovi rastu, a najveći problem je kašnjenje podsticaja.

- Podsticaji stižu, ali kasno. Kada nam je novac najpotrebniji, a to je u vrijeme sjetve i koševine, tada ga nema, pa moramo u kredite. Pored toga cijene hrane, gnojiva i repromaterijala stalno rastu – naglašava Darko dodajući da dodatni problem predstavlja i nedostatak mladih veterinara u njihovom kraju.

Ipak, uprkos svim izazovima, ova porodica ne razmišlja o odlasku.

- Zadovoljan sam jer sam kod svoje kuće, sa porodicom, ženom i kćerkama. Stalno smo zajedno i mislim da je to najbitnije – zaključuje Darko.

Dok mnogi mladi ljudi selo napuštaju i odlaze u grad ili van granica BiH, Stankovići ostaju za primjer da se život može graditi i na dedovini. Uz rad, odricanje i mnogo ljubavi, njihova priča je dokaz da je čovjek, ma koliko imao, najsrećniji kada je na svome polju.

Budućnost

U budućnosti Rada i Darko planiraju proširenje proizvodnje i ulaganje u preradu mlijeka. Međutim, kako oboje u glas kažu, za takav poduhvat potrebna im je podrška kroz projekte i nabavku mehanizacije.

- Bilo bi bolje kada bismo imali mogućnost da nabavimo opremu i počnemo ozbiljnu proizvodnju sira - kazala je Rada.