Od Beča do Bijeljine stigli na biciklima: Nisu ih zaustavili ni pljusak ni blato, planiraju i novi izazov (FOTO)
Iako rođen u Beču, Milan Gajić, porijeklom iz Puškovca kod Lopara, ne zaboravlja Semberiju i Majevicu. Godinama trči maratone širom Evrope, ali ga je život natjerao da pronađe novi izazov – i pronašao ga je u nesvakidašnjoj biciklističkoj avanturi, dugoj više od hiljadu kilometara, od Beča do Bijeljine.
“Ideja se rodila jer sam svake godine učestvovao na raznim maratonima – u Firenci, Kanu, Beču... Međutim, zbog zdravstvenih razloga više ne mogu toliko da trčim. Trebao mi je novi izazov, nešto što će me iznova motivisati”, priča za InfoBijeljinu Milan Gajić.
U društvu je, kaže, pao dogovor da krenu biciklima iz Beča prema Balkanu.
Planirano je bilo da ih krene pet-šest, ali su na kraju samo Milan i njegov kumić Bojan Gligorić iz Batkovića krenuli na put – i stigli do cilja.
“Prvo smo planirali da vozimo samo do Beograda. Pomalo smo trenirali, prelazili po 30–40 kilometara, pa povećavali do 80. Kad smo vidjeli da možemo, kada nam je već Bijeljina tu blizu, odlučili smo da idemo do kraja”, priča Milan.
Ruta je vodila duž Dunava do Beograda, a zatim uz Savu, kroz Šabac, Sremsku Mitrovicu... sve do Bijeljine. Ukupno 1.027 kilometara, raspoređenih u deset dana.
“Do Beograda smo planirali da stignemo za osam dana, i to smo ispoštovali – prelazili smo po 100 kilometara dnevno. Još dva dana nam je trebalo do Bijeljine. Bilo je naporno, ali nismo ni jednog trenutka pomislili da odustanemo”, kaže Gajić za InfoBijeljinu.
Tokom puta spavali su u „stanovima na dan“ u manjim mjestima, dok su veće gradove koristili za odmor u hotelima.
Vrijeme im nije išlo na ruku – tri dana ih je pratila jaka kiša – ali ih ni to nije zaustavilo.
“Bilo je anegdota... Jednom smo pokušali da skratimo put kod Apatina i vozimo nasipom. Jedan čovjek nas je upozorio da ne idemo tamo jer je puno blata, ali nismo poslušali. Upali smo u blato, bicikli se nisu mogli ni gurati, točkovi nisu mogli više da se okreću. Onda nas je još uhvatio pljusak, došli smo do smještaja mokri, gladni”, prisjeća se Milan.
Tog dana, spas su pronašli u autentičnom lokalu „Fatkov sokak“ u Bačkom Novom Selu.
“Fatko, bivši drvosječa, napravio je čudo od mjesta! Muzika iz osamdesetih, domaći ambijent, ćevapi... kao da smo ušli u vremeplov. Ako iko ode tamo, preporučujemo ‘Fatkov sokak’ svima”, kaže kroz osmijeh Gajić.
Najteže dionice bile su uzbrdice preko Fruške Gore, posebno kod Sremskih Karlovaca, ali upornost i zajedništvo su pobijedili umor.
“Stanko Petrovski, Makedonac koji živi trenutno u Lazarevcu, došao je vozom do Novog Sada i naredni dan nas je pratio do Beograda. Njemu možemo zahvaliti, da je nas "izgurao" moralno preko Fruške Gore”, dodaje Gajić.
Gajić i njegov kumić imaju u planu i novi izazov.
“Možda Beograd – Crno more... To bi mogao biti novi podvig za narednu godinu”, najavljuje Gajić za kraj razgovora.