Irod Antipa, sin Iroda Starijeg, koji je ubio novorođenčad vitlejemsku u vrijeme rođenja Isusa Hrista, bio je vladar Galileje i Pereje u vrijeme propovjedi Isusa Hrista i Jovana Krstitelja. Irod je bio oženjen ćerkom arapskog kneza Arete.

Irod je tjerao svoju zakonitu ženu i uzeo sebi za ljubavnicu Irodijadu, ženu svog brata Filipa, koji je još bio u životu. Protiv ovog bezakonja ustao je Jovan Krstitelj i pred svima napao Iroda i Irodijadu.

Vladar nije dozvoljavao da iko govori protiv njega, pa se Sveti Jovan se ubrzo našao u tamnici. Za vrijeme jedne zabave u svom dvoru u Sevastiji Galilejskoj, pred gostima je igrala Salomija, ćerka Irodijadina i Filipova.

Pijani Irod, zanesen vatrenim plesom, obećao je igračici da će joj dati šta god da traži, a ona je, na nagovor majke, zatražila glavu Jovana Krsitelja na tacni.

Sveti Jovan je pogubljen na nagovor Irodijadine kćeri Salome koja je, kako kaže predanje, svojom zavodljivom igrom "sedam velova" uspjela da izmami carsko obećanje. Po nalogu Irodovom, Sveti Jovan je posječen, a njegovu glavu je Saloma na tanjiru donijela carici Irodijadi.

Međutim, praznovanje 11. septembra ustanovljeno je zbog toga što je tog dana osvećena crkva koju su podigli na njegovom grobu u Sevastiji car Konstantin i carica Jelena.

Na ikonama posvećenim ovom prazniku, Sveti Jovan se slika sa odsječenom glavom u desnoj ruci, koja je simbol njegove mučeničke smrti. SPC posvećuje tri dana u godini ovom svetitelju i praznuje, pored Usjekovanja glave svetog Jovana, Sabor svetog Jovana Krstitelja (20. januar) i Rođenje svetog Jovana (7. jul).

Narodna vjerovanja i običaji

Dan Usjekovanja hrišćani provode u molitvi, uzdržavanju i strogom postu, a narod se okuplja u crkvi na liturgiji. Ne jede se i ne pije ništa što je crveno, jer je to boja prolivene krvi. Na taj dan se ne veseli, niti se u ruke uzima nož, u znak sećanja na stradanje Jovanovo. Veruje se, da na ovaj praznik, ne treba jesti ništa iz tanjira, niti sa tacne. Takođe, izbegava se bilo kakav rad, kako napolju tako i domu.

Tako su roditelji po selima branili djeci da jedu breskve, paradajz, pa i jabuke zbog crvenkastih nijansi kore. Slali su ih da skupljaju lekovite biljke, a svi ukućani su izbjegavali bilo kakvu vrstu težeg rada.

U srpskom narodu postoji običaj bratimljenja - "po Bogu i svetom Jovanu", a Jovanjdan je jedna od najčešćih slava.