Humorista, autor rodoljubive i dječije poezije, Ćopić se smatra nastavljačem tradicije seoske pripovijetke srpskog realizma Kočića, Ćorovića i Veselinovića ("Pod Grmečem", "Doživljaji Nikoletine Bursaća", "Gluvi barut", "Osma ofanziva", "Bašta sljezove boje").

Međutim, njegova smrt ostala je misterija do dan-danas.

Biografija

Na prvi dan 1915. godine, u malenom selu Hašani, pod planinom Grmeč, rodio se Branko Ćopić, jedan od najvoljenijih pisaca sa ovih prostora. NJegovo djetinjstvo, obilježeno bezbrižnim igrama i maštovitim pričama, kasnije će postati inspiracija za stvaranje djela uz koja su rasli čitaoci svih generacija.

Ćopić je odrastao okružen prirodom i narodnim pričama koje su prepričavali stariji, posebno njegov deda Rade. Već kao dječak, pokazivao je dar za pjesničko izražavanje, a prve stihove je posvetio svakodnevnim događajima u svom selu. NJegova majka Soja znala je reći da je "Branko govorio u rimama prije nego što je naučio da piše".

Školovanje ga je odvelo iz Hašana u Bihać, Banjaluku, Sarajevo, pa sve do Karlovca, gdje je završio Učiteljsku školu. Ali Brankov put nije bio lak. Prvu noć u Beogradu, kuda ga je dovela želja za nastavkom školovanja, proveo je na klupi ispod mosta. Taj grad će kasnije postati njegov dom, ali i mjesto gdje je proživio najsvjetlije i najtamnije trenutke.

Branko Ćopić nije bio samo pisac dječjih priča. U svojim djelima često je otvarao pitanja društvene pravde, ljudskih slabosti i manipulacije. NJegova "Jeretička priča" iz 1950. godine izazvala je žestoke reakcije državnog vrha, pa čak i kritike Josipa Broza Tita. Ćopić je kroz satiru prozivao elitu zbog odstupanja od ideala pravde i jednakosti, ne plašeći se posledica.

- Nisam rođen da puzim - često je govorio, ističući svoju odanost istini, pa makar ona bila neprijatna.

Ćopićev humor bio je neraskidivi dio njegove ličnosti. Čak i u najtežim trenucima, umio je da pronađe razlog za smijeh. Volio je da govori, "nema ništa ljepše od šale koja nas podsjeti da smo živi".

U njegovoj biografiji pamte se njegove anegdote o prvom honoraru, batinama koje je dobio od majke zbog pjesme o svadbenoj tuči u selu. Ipak, taj dječak sa Grmeča odrastao je u pisca koji je znalački vladao riječima, donoseći smijeh, ali i pouku. Za života je stigao da bude i partizan, urednik časopisa, stalni član Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU), laureat brojnih nagrada.

Ćopić je život okončao 1984. godine, skočivši sa Brankovog mosta u Beogradu. Taj čin ostao je misterija.

Ostavio nam je neprolazna djela - "Orlovi rano lete", "Bašta sljezove boje", "Ježeva kućica", "Doživljaji mačka Toše", "Magareće godine", "Ne tuguj bronzana stražo"...