Ništa više nije isto u Maleševcima: “Nekada se slavilo tri dana, sad gosti sjede sat-dva i odoše” (FOTO)
Domaćinstvo Sretena Milutinovića svjedoči o životu u podmajevičkim selima, prije pet i više decenija. Кako se živjelo nekad a kako danas dočarao nam je pričom starina iz podmajevičkog sela Maleševci, ali i mnogi detalji u njegovom domaćinstvu u kojem danas žive tri generacije.
Stara porodična kuća sa vidljivim datumom gradnje, sačuvana do danas i pored klizišta koja se događaju povremeno. Obnovljena, sa sačuvanim datumom prvobitne gradnje.
Magaza obnovljena sa šarenim motivima, sinija, kazan za rakiju obložen ciglama.
- Prije smo sjedali za siniju nismo imali stolova. '68 ili '67 prvi sto unijet je u kuću moju. Nije bilo poda, rijetko je ko imao pod. Zemlja bila u kući. Postavljalo se na zemlju i tako se gosti častili, započinje priču Sreten za portal InfoBijeljina.
Domaćinstvo Sretena Milutinovića na granici je opština Lopare i Ugljevik. U njemu tri generacije žive, rade, slave slavu i druga porodična slavlja. Život k'o u većini ovdašnjih sela. Običan život ljudi koji čuvaju običaje.
Sreten nam je uporedio svoje momačko i sadašnje staračko vrijeme.
- Ne pamtim đeda, oca pamtim, on je umro '64 godine. Velika je razlika u narodu i u jelu danas, nego što je bilo u moje vrijeme. Tada je bilo više naroda, slavilo se tri dana, ne k'o sad jedan. U'či slave dođeš, noćiš, pa slaviš, tek treći dan ideš kući. A danas dođe sat dva, kaže imam posla i ode. Nema ni zdravica k'o što je bilo prije, bilo sedam, osam zdravica, a na kraju i za pjevčevo zdravlje. Cjeli dan se pilo. Bilo veselije mnogo. Prije se sjedalo za siniju, nismo imali stola i stolica. Sjekli se kladići, pa naredaš kladić do kladića. Pa postavi se sofra, nema k'o danas da se stavi pšenični hljeb svuda. Prije pred dolibašu odvoji se hljeb i druga hrana, dodaje Sreten za InfoBijeljina.
Otkriva nam da je za posnu slavu "u njegovo vrijeme" bila riba samo pred dolibašom.
- Uzme se kila ribe i ona se stavi pred dolibašu, a ostalim dole papula, i krompir. Nije bilo šarana ni da vidiš, a kamoli da ga kupiš. Bila suva jegulja, a ona k'o mrkulje guje, prodavali je na kilu. Nisi imao kupit više od kile. Samo za dolibašu, a ovim dole šta ostane. Ali, najvažnije za slavu je bilo da imaš krsni hljeb, svijeću i prekadnju. A kad lomiš krsni hljeb molitvu čitaš, vraća sjećanja Sreten.
Priča nam da je "u njegovo vrijeme" bilo mnogo više veselja, radosti, pri svakom poslu čula se pjesma.
- Bilo šta napolju da se radilo, žnjelo, kupilo sijeno, sjekla drva, bilo šta, čuješ predveče pjesmu, a sad ne čuješ ni pticu. Danas najmanje imaju sloge, niko ni s kim ne može, niko nikom ne dolazi. Sve su pokvarili televizori i mobilni telefoni. To narod odvoji jedne od drugih. Prije kad kona 'oće da pije kavu kod kone nazuje se i pređe pješke kilometar, a danas se ispričaju mobilnim i ne treba im kava, s osmijehom na kraju kaže Sreten.
I.B.