Identitet nekih od žrtava otkriven je naknadno, ali za većinu njih nije poznato ni njihovo ime ni uzrok smrti. Stoga na skromnim krstovima od kovanog željeza ponekad stoje natpisi "bezimen", "nepoznat", "muškarac" i "žena".

Groblje bezimenih je ujedno jedino groblje na svijetu na kome su sahranjeni isključivo oni čija su tijela pronađena na obali neke rijeke, a danas ga održavaju preduzeće "Bečka luka" i grad Beč.

Stari dio groblja, koji je često bio poplavljen, gotovo je potpuno obrastao korovom, a tu su sahranjivana tijela do 1900. godine. Novi je dio nastao nakon toga i okružen je zaštitnim zidom. Tu su do 1939. sahranjena otprilike 104 mrtvaca nanesena rijekom, od kojih se samo 43 moglo identifikovati.

Svake prve nedjelje nakon Svih svetih održava se komemoracija u čast pokojnika, a članovi bečkog ribolovnog društva okupljaju se i spuštaju u rijeku splav ukrašen vijencima, cvijećem i svijećama te simboličnim nadgrobnim kamenom s natpisom "Za žrtve Dunava".

Na splavu stoji i poruka na njemačkom, češkom i mađarskom kojom se eventualni pronalazači mole da splav odgurnu nazad u rijeku u slučaju da zapne negdje na obali. Potom slijedi povorka koja se uz muzičku pratnju kreće od groblja niz obalu Dunava.

Nedavno je na groblju obnovljena kapela i izgrađena nova staza koja olakšava pristup svim znatiželjnim posjetiocima te istovremeno pomaže da bezimene žrtve ne padnu u zaborav, javlja Eurocomm PR Sarajevo.