Dobra poslovna ideja, kreativnost i umijeće, trud i zalaganje, moraju dati dobre rezultate. Dokaz je pedesetsedmogodišnja Nataša Jašić iz Ugljevika koja je napravila mali porodični biznis praveći domaću tjesteninu i rezance.

Domaćica zlatnih ruku od 11. godine živi i bori se sa dijabetesom tipa 1, ali je to nije obeshrabrilo. Prije 11 godina ostala je bez posla i odvažila se da proba nešto novo. Nije se pokajala. Danas tjesteninu od pšeničnog, integralnog i speltinog brašna izlaže i prodaje na sajmovima širom Srpske i Srbije. 

- Tjesteninu sam naučila da pravim od suprugove bake Vajke. Tada se to sve radilo ručno, tijesto sjeklo nožem i sušilo na šporetu na drva. Sada je to mnogo lakše jer se radi na mašini koja služi samo za to. Počela sam da pravim za svoje ukućane pa da poklanjam, a onda i da prodajem. Nije mi cilj niti mogu da se obogatim od ovog posla, ali raduje me što neko cijeni moj trud, što se ljudima dopada to što umijesim. A nikada nisam bila osoba koja sjedi i čeka da joj neko nešto pomogne. Uvijek sam u pokretu, optimistična, vesela i društvena i spremna da naučim nešto novo - počinje priču Nataša.  

Najprije je na raznoraznim manifestacijama posvećenim hrani, poput sajma meda, sajma prerađevina od voća i drugih sajmova domaćih proizvoda, izlagala pite i kolače, a onda odlučila da se okuša i sa rezancima. 

- Sve što napravim i prodam. To mi daje snagu da nastavim iako ovo nije lak posao. Jaja moraju biti friška i domaća, kupujem ih od rođaka koje kokoške hrane kukuruzom, pšenicom i ječmom. Potrebno je dosta snage da se tijesto ručno umijesi, razvuče i pripremi za sječenje. Onda se tako napravljeni rezanci suše na sobnoj temperaturi i pakuju. Pritom se mora voditi računa o higijeni - kaže Nataša za portal InfoBijeljina.  

Njeni uski i široki rezanci su veoma traženi.  

- Moji proizvodi su zdravi, bez aditiva i konzervansa. Osim standardnih rezanaca, pravim i rezance sa spanaćem. U  početku su ljudi bili skeptični, ali ko ih proba, uvijek traži još. Namjeravam da počnem da pravim i tjesteninu sa šargarepom. Istražujem na internetu, pronalazim nove ideje. Prvo napravim za svoje ukućane, supruga, sina i njegovu porodicu koji žive i rade u Novom Sadu. Ako se njima dopadne, onda napravim i za prodaju - kaže Nataša. 

Mnogo posla, posebno u sezoni slava i drugih slavlja. 

- Dnevno mogu do 5 kilograma da napravim, ali količina naravno zavisi od porudžbina i od toga da li imam i drugih obaveza. Stižem sve. Oglašavamo se na internetu, narudžbe mogu i telefonom, a najvažnije mi je to što se kvalitet prepozna pa ljudi čuju jedni od drugih. Tjesteninu pakujem u kese od 150, 300 i 500 grama i jedan kilogram. Cijene su pristupačne i zavise od materijala koji se utroši i količine koja se prodaje. Nije mi teško, radim to jer volim. Osjećam se korisnom, a ponešto i zaradim - zaključuje domaćica. 

Natašina kreativnost nema granica. Ima još mnogo ideja, i kaže, realizovaće ih, ukoliko je zdravlje posluži.

Zadovoljni kupci su joj vjetar u leđa da nastavi sa ovim poslom koji joj je iako skroman, siguran izvor prihoda. Sve više se cijene i traže domaći proizvodi, a žene imaju sve manje vremena za kuvanje.

Nataša rado provodi vrijeme u kuhinji i ništa joj nije teško. Život je neprestana borba, ali ona je naučila da cijeni i uživa u sitnicama. Njen duševni mir joj je i najveće bogatstvo jer sreća se ne čeka, ona se pronalazi.