Iako se radnja ovog horor filma odvija u izmišljenom gradiću Hadonfildu u llinoisu, reditelj Džon Karpenter i producentkinja Debra Hil su inspiraciju pronašli u stvarnim iskustvima – što je dovelo do stvaranja jednog od najpoznatijih negativaca u istoriji kinematografije.

Ime Majkl Majers pozajmljeno od stvarne osobe

Ime Majkl Majers pozajmljeno je od stvarne osobe koju su Karpenter i Hil poznavali – filmskog distributera koji je pomogao Karpenteru pri njegovom ranijem filmskom projektu Napad na policijsku stanicu (Assault on Precinct 13).

"Osjećao sam da mu dugujem, pa sam mu se tako odužio", objasnio je reditelj, prenosi b92.

Međutim, sama ideja lika potekla je iz uznemirujućeg iskustva koje je Karpenter doživio kao student Univerziteta Vestern Kentaki, tokom posjete psihijatrijskoj bolnici.

"Posjetili smo najteže pacijente. Bio je tamo dječak, možda dvanaestogodišnjak, s pogledom koji nikada neću zaboraviti – hladnim, praznim, gotovo demonskim. Bilo je to najjezivije što sam ikada vidio."

Taj susret ga je nadahnuo da u film unese monolog ljekara Sema Lumisa o dječaku s "praznim, blijedim, bezizražajnim licem i đavolskim očima".

Majlsova neuništivost je djelomično inspirisana robotom-ubicom kojeg je glumio Jul Briner u filmu Westworld.

Majersova kultna bijela maska

Prije nego što je postala simbol čistog zla, Majersova kultna bijela maska bila je zapravo – lice kapetana Kirka iz Zvezdanih staza, kojeg je glumio Vilijam Šatner.

Scenograf Tomi Li Valas pronašao ju je u prodavnici na Hollywood Boulevardu. Iako su razmatrali i masku klovna, Karpenteru se više svidjela "bezličnost" Kirkove maske.

Valas je proširio otvore za oči, uklonio obrve i zaliske, ofarbao je u bijelo i raščupao kosu – i tako stvorio jedno od najprepoznatljivijih lica u istoriji horora.

I Lori Strod inspirisana stvarnim životom

Poput svog progonitelja, i Lori Strod (koju je glumila Džejmi Li Kurtis) dobila je ime po stvarnoj osobi – navodno bivšoj Karpenterovoj djevojci.

Ipak, lik i ličnost oblikovala je Debra Hil, koja je rekla: "Bila sam dadilja i znala sam kako se djevojke ponašaju u tim situacijama. Sve su one bile dio mene."

Hil je odrasla u malom gradu Hadonfildu u Nju Džerziju, koji je poslužilo kao ideja za filmski Hadonfild u Ilinoisu.

Kuća strave u predgrađu

Kuća porodice Majers temeljena je na klasičnim urbanim legendama malih američkih gradića.

"Većina malih gradova ima priču o 'ukletoj kući niz ulicu' – barem tinejdžeri tako vjeruju", rekao je Karpenter. Kuća prikazana u filmu zaista postoji, ali ne u Ilinoisu, već u južnoj Pasadeni u Kaliforniji.

Godine 1987. premještena je s izvorne lokacije zbog gradnje bolnice. Danas je obnovljena i koristi se kao poslovni prostor, ali nije otvorena za posjetioce. Uprkos tome, obližnja ograda iza koje se Majkl Majers prvi put pojavljuje i dalje privlači brojne obožavatelje.

Šta se dogodilo dječaku koji je poslužio kao inspiracija?

Sudbina stvarnog pacijenta koji je poslužio kao inspiracija nikada nije otkrivena. Izmišljeni Majkl Majers, međutim, je svoj kraj dočekao u filmu Noć veštica: Kraj (Halloween Ends) iz 2022. godine.

Ipak, Karpenter priznaje da nikada nije želio da mu da konačan završetak: "Majkl je čovjek, ali i nešto više. Možda nadrealan, možda ne – upravo to ga čini toliko zastrašujućim."