Na međi Rogatice i Sokoca, u selima Grivci i Šenkovići, odrastala je Kosa Perović, bez ijednog razreda osnovne škole, ali je, bolje nego iko savladala "životne škole" patnje, bola, ljubavi i preživljavanja, da joj ravna nema.

- Oteše me od ovaca u mojoj 21. godini, ratne 1943, i udaše za Danila, ondašnjeg četnika, koji je to bio reda radi, ali se ne predade u amnestiji, već ga udbaši raniše u šumi, a meni pade na dugogodišnju njegu, sve do 1962. godine - kaže, za "Novosti", baka Kosa. - Na grbači mi i kćerke Milka i Stojanka, blizanci Pero i Pejka i najmlađi Marinko, koji ima 70 godina i najčešće me posjećuje.

OD svoje petoro djece, ima 12 unučadi, 19 praunučadi i pet čukunčadi.

- Zdravlje me dobro služi, a prepješačila sam bar jedan, ako ne i više krugova kojim je opasana Zemljina kugla - opisuje svoj život krepka starica kojoj se približava stota godina.

Zbog invalidnosti muža, mnogo puta je išla u Banat na berbu kukuruza, kojim je, između dvije berbe, hranila porodicu.

- Na oči sam progledala "prekvalifikacijom" na šoping-ture u Trst, Mađarsku, Rumuniju i Tursku. Silom prilika sam postala švercerka, što je tada bilo "moderno snalaženje". Život me naučio svačem, a pomalo sam se opismenjavala uz moju djecu, koja su, za razliku od mene, išla u školu.

Njen životni put nije samo za priču, mogao bi da se napiše roman, ili snimi film.

- Seljanka sa Romanije - čobanka, majka, supruga, udovica, svjetski putnik, a totalno nepismena. Žaliti se nisam imala kome, a ni danas se ne žalim - zaključuje Kosa.

Kosina majka Ilinka je u Šenkovićima umrla u 105. godini, a Kosa je na dobrom putu da je nadživi, mada je i sada - najstarija žena na Romaniji.