Načelnik Klinike za anesteziju i intenzivno liječenje u UKC RS: Da kiseonik nije ispravan imali bismo stotinu mrtvih dnevno
Izvor: glassrpske
×
0
Podijeli
FOTO: glassrpske
Kiseonik za pacijenta znači život. Broj pacijenata koji koriste kiseonik je toliki da bi neminovno bilo stotinu smrtnih ishoda dnevno da je kiseonik neispravan ili da ga nemamo. Na tako nešto ne smijemo ni da pomislimo.
Istakao je to za “Glas Srpske” načelnik Klinike za anesteziju i intenzivno liječenje u Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) Republike Srpske Dragan Rakanović koji je gotovo dvije decenije života posvetio radu sa najtežim pacijentima čiji životi zavise od kiseonika.
Prije nego što kiseonik dođe u organizam pacijenta, pojašnjava, prolazi kroz brojne filtere, a osim njih tu su i senzori koji upozoravaju na bilo kakav problem u sistemu.
Osvrćući se na dešavanja koja su proteklih dana potresla Srpsku, a u vezi sa kiseonikom koji se koriti u republičkom zdravstvenom sistemu, Rakanović kaže da je teško raditi pod tolikim pritiskom.
- Želimo da stanovništvo vjeruje u ono što radimo kao ljekari i medicinsko osoblje. Želimo da damo svoj maksimum, kao i do sada, i da pomognemo oboljelima. Mi smo se za to školovali i drugi poziv osim ovoga nemamo - poručio je Rakanović.
-Pacijenti se liječe medicinskim kiseonikom. U jedinici intenzivnog liječenja trenutno imamo 27 pacijenata od kojih su svi na kiseoniku, a većina na respiratoru. Istovremeno, radi 14 operacionih sala, gdje pacijenti koji su u anesteziji primaju taj isti kiseonik. To je otprilike 50 do 60 operacija dnevno. Kiseonik je na našoj klinici sve, mi bez njega ne možemo da funkcionišemo. Najveći broj pacijenata koji leže u intenzivnoj preminuli bi u roku od nekoliko časova bez kiseonika. Istovremeno, nijedna operacija se ne može uraditi bez kiseonika, jer pacijenti koji su u opštoj anesteziji ili regionalnoj dobijaju kiseonik tokom operacije u različitim koncentracijama - kaže načelnik Klinike za anesteziju i intenzivno liječenje u UKC RS.
On je pojasnio i da stoodstotni kiseonik većina pacijenata ne dobija.
-Mi u ovom trenutku udišemo 21 odsto kiseonika, međutim tokom operacije ili boravka na aparatu za vještačko disanje, respiratoru, pacijenti dobijaju različite koncentracije u zavisnosti od njihovog zdravstvenog stanja, razmjene gasova i potreba organizma. To su ljudi koji bi preminuli čak u roku nekoliko minuta ako bi ostali bez kiseonika - kaže.
Kako mnogi građani ne znaju ni šta znači čistoća kiseonika 9,95 ili 9,92 koliko je utvrđeno da je u UKC-u, Rakanović je pokušao pojasniti.
-To su velike količine kiseonika koji se ukapljava, odnosno on se pod pritiskom prevodi u tečno stanje da bi se povećala količina. Ta čistoća kiseonika upućuje na to da je on ispravan za upotrebu. Potvrde iz laboratorije koje smo dobili govore u prilog tome. Osim kiseonika, koristi se komprimirani vazduh kao i neki drugi anestetički gasovi za anesteziju. Sigurnost upotrebe tog kiseonika je apsolutna, jer svi aparati koje imamo opremljeni su sa različitim senzorima koji pokazuju koncentraciju i kiseonika i ugljen dioksida, koncentraciju u smješi koju pacijent udiše, kao i u onoj koju izdiše. To je osnovni parametar koji pratimo. Od bolesti pacijenta i nalaza koje radimo, procjenjujemo koji procenat kiseonika je pacijentu neophodan. U mililitru, pola mora biti kiseonik.
-Ne mogu da zamislim situaciju da je kiseonik industrijski, ne bih mogao da spavam, pacijenti bi se ugušili da nestane kiseonika. Imali smo pacijente koji su bili na mašinama za disanje usljed raznih povreda, operacija pa i na “kovidu” koji su se oporavili i stali na svoje noge. Broj pacijenata koji koristi kiseonik je toliki da bi neminovno bilo stotine smrtnih ishoda da je kiseonik neispravan ili da ga nemamo. Da koristimo industrijski kiseonik to bi otprilike bilo kao da udišemo dim. Pluća pacijenta ne trpe onečišćenja. Zbog toga postoje tolike kontrole i filteri od mjesta isporuke do organizma pacijenta. Došlo bi do fizičkog oštećenja, jer bi se prljave čestice zalijepile na plućima i na taj način bi se smanjila njihova respiratorna funkcija. Posljedično, došlo bi do oštećenja i drugih organa. Dogodilo bi se nešto slično kao kada bismo ostali bez kiseonika. Aparati ne dozvoljavaju da se kiseonik spusti ispod 21 odsto, odnosno ispod atmosferske koncentracije, to je donja granica i samo možemo povećavati koncentraciju. Ti aparati imaju zaštitne mehanizme i ne dozvoljavaju ljudsku grešku. Riječ je o savremenim aparatima koje imamo od kada je rekonstruisan UKC - zaključio je za kraj.