Đoko kaže da je on samo nastavljač porodične tradicije, jer je smokve počeo svojevremeno u Donjoj Trnovi uzgajati njegov otac Branko, u ovom kraju poznatiji kao Branjo, koji je tokom Drugog svjetskog rata bio u zarobljeništvu kod Beča.

„Moj otac je po cijeli bogovjetni dan u zarobljeništvu radio kod jednog gazde u vinogradu. Tamo je stekao određena iskustva iz oblasti vinogradarstva. Njegov gazda je bio protivnik Hitlera, tako da su uslovi i za mog oca bili podnošljiviji.  Tamo je savladao sve vještine vezane za uzgoj vinove loze. Kada se otac vratio iz zarobljeništva, bio je jedan od prvih u selu koji je zasadio vinograd. Kao član tadašnje Seljačke radne zadruge, zasadio je i tri zadružna vinograda. Na padini, gdje su sada smokve, moj otac je zasadio vinograd sa sedam sorti loze. Išao je u Drenovu kod Trstenika i donosio sadnice vinove loze. Prve sadnice smokve dobio je od komšije iz Srednje Trnove. Slučajno ih je zasadio na našem imanju. Smokva se na mom i imanjima moje braće uzgaja već osamdesetak godina“, kaže deda Đoko.

Đoko kaže da je, uglavnom, uzgajao smokvu „crnicu“, koja se u primorju smatra za divlju smokvu, ali je ona izvanrednog ukusa i posebno je omiljena kod domaćica za pripremu slatkog od smokava.

„Kasnije sam zasadio i „petrovaču“, jer njeno prvo kolo sazrijeva oko Petrova dana. Smokve, inače, sazrijevaju u nekoliko vremenskih intervala, kako mi kažemo, po kolima, i opstaju do prvih mrazeva. Donja Trnova, to je i naučno dokazano, ima specifičnu mikro – klimu. Kada se u selo ulazi iz pravca Suvog Polja, prilikom prelaska drugog mosta, na rijeci Starači ili Janji, posebno u zimskim danima, imaš osjećaj da ulaziš u neku prostoriju. Smokve, za divno čudo, opstaju na ovim prostorima. U vrijeme studiranja, negdje sredinom sedamdesetih prošlog vijeka, došla je ekipa iz novosadskog lista „Dobro jutro“. Čuli su za smokve „pod Majevicom“. Začudili su se kada su vidjeli smokve na mom imanju. Nakon objavljenog teksta u tom listu dobio sam oko 500 pisama iz raznih krajeva bivše Jugoslavije. Ljudi su molili da im pošaljem sadnice smokve. Neki su mi nudili sadnice drugog voća, jer su željeli da zasade smokve iz Donje Trnove. Sada gotovo svaka kuća u našem selu ima po jednu ili dvije smokve u dvorištu. Milivoje Janković, stariji mještanin, takođe uzgaja smokve. Njegove i moje smokve ovih dana mogu se kupiti na bijeljinskoj Zelenoj pijaci“.

Đoko se sjeća da je i njegov otac Branjo prodavao smokve na bijeljinskoj Zelenoj pijaci, a veliku količinu smokve otkupljivao je ekonom u bijeljinskoj bolnici, te su smokve konzumirali i bolesnici bijeljinske bolnice. Đoko trenutno ima oko stotinjak stabala smokve, a i njegova braća, Milan i Lazar, imaju smokve na svojim imanjima.
 
„Brat Lazar je nabavio i smokvu sa Malog Lošinja. Po nekim knjigama, zabilježeno je, da se smokva smatra za svetu voćku, a smatraju je i „caricom“ voća. Smokva sadrži vitamine, minerale, zdrava je u svježem, suvom stanju, ali i kao slatko. Smokva rađa svake godine i veoma je otporna. Jedino ne podnosi dugotrajnu nisku temperaturu, ispod minus 25 stepeni Celzijusovih. Kad je otac umro, 1984. godine, izmrzle su i smokve, za vrijeme Sarajevske olimpijade. Negdje u 2007. godini, zima je bila izuzetno hladna, i smokve su mi izmrzle. Međutim, smokvu isiječeš do zemlje i ponovo se pojave izdanci. Može se uzgajati kao grm ili kao stablo. Žao mi je što su pijace postale nepristupačne za neposredne proizvođače. Kada vam nakupci određuju cijene, onda voće i povrće postaje mnogima nepristupačno“, kaže Đoko Jović, ističući da smokvu kao voćku izuzetno cijeni, jer je ona postala sastavni dio njegovog kućnog budžeta. I danas, kada je stekao status penzionera, smokva značajno dopunjava porodični kućni budžet.

„Svaki list smokve nosi plod. Smokva ne podnosi duge kišne periode, ali su joj neophodni sunčani obronci, okrenuti ka jugu, neophodna je i vlaga. Još uvijek nisam riješio sistem navodnjavanja „kap po kap“. Za prihranu koristimo stajsko đubrivo. Smokva je skromna biljka i ne zahtijeva puno truda i rada. Naše smokve iz Donje Trnove nisu ništa lošije i ništa manje slatke od smokava iz primorja“, kaže Đoko Jović, u šta se može uvjeriti svako ko ih konzumira.
 Čaj od smokvinog lista se koristi za liječenje dijabetesa, krvnog pritiska, dok se svježa smokva koristi za liječenje bradavica. Njena ljekovita svojstva poznata su od davnina.