Slučaj otmice Lindbergovog sina spojio je kriminal, slavu i masovne medije. Slučaj je bio šokantan. Slavnom pilotu Čarlsu Lindbergu, prvom čovjeku koji je samostalno preletio Atlantski okean, i njegovoj supruzi En Morou Lindberg, otet je i ubijen dvadesetomjesečni sin 1. marta 1932.

Poslije 93 godine podnesena je nova tužba u Nju Džerziju, gdje se zločin desio, u kojoj istraživači traže od državne policije da dozvoli testiranje mitohondrijalne DNK na kovertama koje su korišćene za slanje niza poruka kidnapera sa zahtjevom za otkup.

Nadaju se da bi savremena forenzička tehnologija mogla da razotkrije ko je zaista stajao iza zločina koji je obilježio američku pravnu i kulturnu istoriju te da konačno stavi tačku na teorije zavjere koje traju generacijama.

Zločin je pripisan njemačkom imigrantu Brunu Hauptmanu (36), ali je presuda izrečena na osnovu posrednih dokaza. Hauptman, koji je skončao na električnoj stolici, tvrdio je da je nevin u vezi sa otmicom i smrću malog Čarlsa A. Lindberga Mlađeg.

Međutim, učešće saučesnika u otmici nikada nije u potpunosti isključeno. Čak je i tužilac u procesu sumnjao u to da je Hauptman djelovao sam kada je dijete ukradeno iz kreveca u dječjoj sobi na drugom spratu kuće Lindbergovih, do koje se popeo improvizovanim merdevinama.

Slučaj je snažno uticao na američku pravnu i kulturnu istoriju, proširujući ovlašćenja FBI-ja, tada poznatog kao BOI, ili Biro za istrage, da istražuje slučajeve kidnapovanja u svim federalnim državama i proširujući njihovu ulogu u sprovođenju zakona. 

Ujedno, otmica je definisana kao federalni prekršaj i uvedena je zabrana fotografisanja i snimanja u federalnim i većini državnih sudova.

Ali trajne spekulacije o smrti djeteta, čije je tijelo otkriveno 12. maja pored obližnjeg puta, i ko je stajao iza otmice i zahtjeva za otkupom nikada nisu u potpunosti prestale. Sada istraživači žele pristup više od četvrt miliona dokumenata, fotografija i drugih dokaza u arhivi u muzeju državne policije Nju Džerzija u Zapadnom Trentonu.

Arhiva je izvršnom naredbom guvernera Nju Džerzija Brendana Birna postala dostupna prije 44 godine, kako bi naučnici i javnost mogli da proučavaju zločin. Ali više od godinu dana istraživači su bili blokirani jer su se pozivi za naprednim DNK testiranjem dokaza povećavali.

Tužioci u podnesku tvrde da u eri kada je "sama ideja istorijske ili pravne istine pod političkim pritiskom, dužnost je onih koji cijene istinitost u našem javnom životu da koriste svako sredstvo koje je na raspolaganju da potvrdimo njenu vrijednost".

Otvaranje arhive slučaja za savremeno forenzičko testiranje, kažu oni, neophodan je korak u potrazi za istinom i istorijskom pravdom. 

The Lindbergh Baby Kidnapping Case
(British Movietone / YouTube)
10/10 pic.twitter.com/6W7mO85zny

— Fradi Frad Dreizehn 🇭🇺🇩🇪🇬🇷 (@frad_fradi) February 13, 2024

Dodaju da DNK testiranje pisma sa zahtjevom za otkup "ima potencijal da razjasni preostala pitanja o slučaju, ponovo potvrdi ili ospori prošle zaključke i na kraju doprinese potpunijem i tačnijem prikazu naše kolektivne prošlosti".

Tužioci su Džonatan Hejgel, rodom iz Nju Džerzija i profesor na Univerzitetu u Kanzasu, koji decenijama proučava slučaj Lindberg, zatim Mišel Dauni, penzionisana učiteljica, te autorka i razvojni psiholog Ketrin Rid.

Tvrde da bi pljuvačka na poleđini markica i na ljepilu koje se koristi za zatvaranje koverti mogla da pomogne u rješavanju dileme o tome da li je Hauptman djelovao sam ili u saradnji sa neidentifikovanim saučesnicima, prenosi RTS.

Kao odgovor na prethodnu tužbu zbog arhive, državna policija je saopštila da želi da osigura da ne postoji rizik od oštećenja ili uništavanja artefakata. Državna policija je saopštila da je zatvaranje arhive privremena mjera kako bi mogli da razviju nove politike pristupa u vezi sa genetskim testiranjem od strane stručnjaka.

Sudska presuda po ranijoj tužbi, koju je takođe pokrenuo advokat i jedan od sadašnjih tužilaca Kurt Perhah, u vezi sa pristupom materijalu za genetsko testiranje, utvrdila je da tužba nije dokazala javni interes za analitičko testiranje.

"Ovo je slučaj star 93 godine i ne mislim da ih je zapravo briga da saznaju istinu. Ali njihov argument o oštećenju dokumenata je potpuno smiješan", kaže Perhah.

Ističe da postoji hitna potreba da se ispitaju dokumenti jer je arhiva vezana za slučaj "Lindberg" već odavno ugrožena curenjem vode. 

"Nije kao da se čuvaju u Smitsonijanu. To nije okruženje u kojem će trajati beskonačno. Oni propadaju i troše se, i to će nastaviti da se dešava", kaže on.

Zahtjev za naučnom analizom arhive iz slučaja "Lindberg" dolazi u trenutku kada je administracija američkog predsjednika Donalda Trampa objavila arhive koje se odnose na atentat na predsjednika Džona F. Kenedija i njegovog brata, državnog tužioca Roberta F. Kenedija, mada se nije mnogo novoga saznalo ni iz jedne od njih.

Lindbergovi dosijei, pretpostavlja se, mogli bi da pokažu da su i drugi bili umiješani u zavjeru za kidnapovanje djeteta. DNK analiza bi to mogla da potvrdi ili još prije da odbaci teorije zavjere koje su kružile u vezi s ovim slučajem.

Bilo je teorija da je Hauptman bio žrtva policijske namještaljke; druga da je i sam heroj-avijatičar možda bio umiješan u otmicu i ubistvo svog sina.

"Možda tamo više nema pljuvačke, ali ima ukupno 15 koverti koje sadrže 12 markica i još ima ljepila. Osim ako neko 1932. nije bio toliko domišljat da namaže ljepilo vodom velika je vjerovatnoća da će pljuvačka i dalje biti zalijepljena za ove komade papira", naglašava Perhah.

Anđelik Kortals, forenzički antropolog na Koledžu za krivično pravo u Njujorku, koja je napisala pismo u prilog tužbi, tvrdi da bi se sa kovertama postupalo na "nedestruktivan način". 

Kortalsova, koja je privukla međunarodnu pažnju svojim uspješnim pokušajem da izdvoji DNK iz drevnih egipatskih mumija, rekla je za "Guardian" da je "prilično realno" očekivati da se DNK može izdvojiti.

"Imamo tehnologiju za amplifikaciju veoma malih količina DNK i sve smo bolji u raščlanjivanju kontaminirajuće DNK, uključujući i oporavak čestica iz dokumenta ili pečata bez njihovog uništavanja", objašnjava Kortalsova za "Guardian".

Napredak u analizi DNK doveo je, na primjer, do identifikacije cijelog neandertalskog genoma, koji je identifikovao specijalista za evolucionu genetiku i dobitnik Nobelove nagrade dr Svante Paabo, a hapšenje "ubice iz Zlatne države" Džozefa Deanđela je sprovedeno analizom DNK sa šolje pronađene na mjestu dvostrukog ubistva Lajmana i Šarlin Smit 1980. godine i propuštanjem kroz geneaološku bazu podataka.

Malo ko ozbiljno sumnja da je Hauptman bio barem umiješan u slučaj otmice Lindbergovog sina. Uhapšen je u septembru 1934. nakon što je koristio obilježenu novčanicu od 10 dolara od oko 50.000 dolara otkupa koji je Lindberg platio. Dio novca od otkupa pronađen je u Hauptmanovoj garaži, a drvo korišćeno za izradu merdevina odgovaralo je drvenim gredama u njegovom domu.

Ali čovjek koji je došao da preuzme otkup preko posrednika na groblju u Bronksu, koji je postao poznat kao "grobljanski Džon", nije odgovarao Hauptmanovom izgledu.

Posrednik na razmjeni, dr Džon Kondon, na suđenju je rekao da čovjek koga je upoznao nije Hauptman.

Ali otvaranje Lindbergovih dosijea za DNK testiranje u skladu sa zakonima o otvorenom javnom pristupu evidencijama moglo bi da otvori pristup bezbrojnim vladinim evidencijama i dokumentima, kaže Perhah.

"U slučaju da se Hauptmanova DNK pronađe na kovertama, to samo dokazuje da je bio zavjerenik, kao što su svi znali, ali šira zabrinutost koju imaju je da će proširenje Zakona o otvorenom javnom pristupu evidencijama otvoriti DNK testiranje i u budućim slučajevima", zaključuje Perhah.