No, istraživači sa Univerziteta u Amsterdamu otkrili su da to baš i nije tako. Identifikovali su područje u kojem vještačka inteligencija (još uvijek) zaostaje za ljudima - donošenju određenih odluka.

Kako pojašnjavaju istraživači, kad čovjek vidi neku planinsku stazu ili cestu, njegov mozak odmah može prepoznati kako će se ti putem kretati i je li ga moguće proći. Do te procjene potencijalne aktivnosti dolazi zbog jedinstvenih moždanih obrazaca. A njih vještačka inteligencija - nema, prenosi dnevnik.hr.

AI modeli su se pokazali lošijima u tome i moraju još puno učiti da bi postali učinkoviti kao ljudski mozak, istakla je neuronaučnica Iris Groen čiji je tim sproveo istraživanje.

Koristeći MRI skenere, istraživali su šta se događa u mozgu kad ljudi moraju procijeniti kojim putem krenuti i kako.

Željeli smo znati, kad pogledate neku scenu, vidite li samo predmete i boje koje se tamo nalaze, ili automatski vidite i šta biste mogli uraditi, pojašnjava Groen.

Tim je otkrio da određena područja u vizuelnom korteksu postaju aktivna na način koji se ne može objasniti vidljivim objektima na slici.

Ono što smo vidjeli bilo je jedinstveno, kaže Groen. Ta područja mozga ne predstavljaju samo ono što se može vidjeti, već i što se s tim može uraditi. Mozak je to činio čak i kada učesnici nisu dobili eksplicitna uputstva za djelovanje.

Čini se kako se mogućnosti nekog djelovanja u našim mozgovima obrađuju automatski. U slučaju vještačke inteligencije, situacija baš nije takva.

Modeli vještačke inteligencije koje su testirali, bili su lošiji u predviđanju mogućih radnji.

Kada su bili posebno obučeni za prepoznavanje radnji, mogli su donekle aproksimirati ljudske procjene, ali obrasci ljudskog mozga nisu se podudarali s unutrašnjim proračunima modela, objašnjava Groen.

Čak ni najbolji AI modeli ne daju potpuno iste odgovore kao ljudi, iako je to za nas tako jednostavan zadatak, kaže Groen. To pokazuje da je naš način gledanja duboko isprepleten s načinom na koji komuniciramo sa svijetom. Povezujemo svoju percepciju s našim iskustvom u fizičkom svijetu. AI modeli to ne mogu jer postoje samo u računaru.

Groen dodaje kako bi upravo ta mogućnost mogla postati ključna kako se vještačka inteligencija bude dalje razvijala.

Postaje važno da mašine ne samo prepoznaju šta nešto jeste, već i razumiju šta to može učiniti. Na primjer, robot koji se mora snaći u području katastrofe ili autonomni automobil koji može razlikovati biciklističku stazu od prilaza, ističe.

No, da bi naučili vještačku inteligenciju da razmišlja poput čovjeka biće potrebno, prije svega, utvrditi kako ljudski mozak tačno funkcioniše.

Ljudski mozak vrlo brzo i učinkovito obrađuje određene informacije, a više znanja o tome, moglo bi pomoći da vještačka inteligencija postane pametnija, ekonomičnija i prilagođenija ljudima, ističe Groen.