Uoči Sretenja je došla u manastir kao gost i tada je odlučila da ostane kao iskušenica, nakon prebivanja u manastiru i nakon razgovora i blagoslova mitropolita Fotija, blagoslovu duhovnika i igumanije.

Manastir je prije nekoliko mjeseci proslavio 40 godina postojanja i imali su na taj dan i dva monašenja. 

Do 1985. godine je to bila parohijska crkva, a i sada je parohijska crkva, ali prelazi u ženski manastir koji je posvećen arhangelu Gavrilu, koji se slavi se 26. jula. O periodu iz kojeg datira ova svetinja ne postoji mnogo pisanih podataka, a to što ima, nalazi se u Osnovnoj školi "Stevan Nemanja" Dragaljevac.

"Naši temelji, postojanje crkve, odnosno bogomolje, datiraju, po nekim pisanim tragovima, iz doba Nemanjića", priča za portal InfoBijeljina monahinja Gavrila.

Pokojna mati Ekatarina i sestre su, naime, dok su radile oko crkve, prilikom kopanja iskopale jedan kamen blizu oltara, koji je u to doba služio kao oltarski kamen i on se nalazi u porti. 

"Utvrđeno je da kamen datira iz 1.310. godine. Na osnovu toga zaključuje se da pripadamo zadužbini Nemanjića kao što su manastiri Tavna, Lovnica, Papraća. A od 1985. godine prelazi u manastir", kaže nam monahinja Gavrila.  

Prva igumanija mastira je bila upravo pokojna mati Ekatarina. 

"Nadam se da će se manastir održati, kao i do sada, pod vođstvom sada mati Teodore. Nas smo trenutno četiri u manastiru, igumanija, nas dvije monahinje i imamo sestru iskušenicu Veru. A daće Bog da i nju zamonašimo u skorije vrijeme i da se proširi naše sestrinstvo", naglašava monahinja Gavrila.

Manastir se nalazi na prelijepom području, tromeđi, kako to nazivaju u manastiru, Bijeljina - Brčko - Ugljevik. 

"Zbog te pozicije smo mi primijetili da nismo do sada, odnosno naše selo, nije bilo pogođeno velikim nepogodama, gradom, olujnim vjetrom. Svaki put kada mi primijetimo da se oblaci komešaju, da bi moglo nešto da bude, mi uključimo zvona i da Gospod, nikada se još nije desilo da naši parohijani dožive velike štete. Znači da nas Gospod čuva i da usliši naše molitve", naglašava sestra Kovačević.

Primarno zanimanje u sklopu manastira je proizvodnja mirisnog tamjana. 

"To obavljamo u zimskom periodu kada imamo manje obaveza vani, kada je i manji protok naroda. Proizvodimo i domaće rezance, i posne i mrsne. I imamo naše pčelice, proizvodnju meda, a tu je i nizanje brojanica. Kada je velika slava i kada imamo mnogo obaveza, pošto ne mogu mirjani da budu sa nama, mati je izgradila gostoprimnicu koja se nalazi ovdje u porti", ističe sagovornica InfoBijeljine. 

Ljeti tu služe poslije liturgije koja se služi svake subote u osam časova ujutru. 

"Imamo posluženje u konaku, odnosno gostoprimnici. Gore imamo napravljene ćelije da bi mogli da smjestimo naše sestrice koje dođu da nam pomognu, pošto imamo stvarno mnogo obaveza. Velika je slava i ne možemo sve same da postignemo, naša bratija naravno“, kazuje nam monahinja Gavrila.

Ljetnu slavu, priča nam, spremaju uz pomoć bratije i sestara i sve prođe kako treba i po Božijem blagoslovu. 

"Imamo i naš monaški konak veliki, to je bio i prvi monaški konak kada je bila pokojna mati Ekatarina i tu imamo zimsku kapelu koja je posvećena Svetome Nektariju. To su nam dvije centralne slave. Tako da nam je život i dan ispunjen svim obavezama, poslušanjima, monaškom ustrojstvu", kaže nam monahinja.

U selo, kaže ona, ima oko 600 domova, ali ih je mnogo zaključano, nema nasljenika. 

"Na žalost, najmanje je naših parohijana na liturgijama, imamo i onih koji su stalno tu, ali najviše ih je iz Bijeljine, Brčkog, Ugljevika i drugih okolnih mjesta. Nadamo se da će biti bolje i da će biti više ljudi", kazuje monahinja Gavrila za InfoBijeljinu.

BONUS VIDEO: