Tim Lihoreau napisao je knjigu o modernim fobijama, nakon što mu se s dvadeset godina već treći put dogodilo da je pretražujući dostupnu literaturu shvatio da ima novu fobiju (već treću).

Niste paranoični (većinu vremena), ali patite od modernih fobija. Poput antefamafobije, straha da su ljudi pričali o vama, ali su prestali upravo u trenutku kad ste ušli u sobu, ili agmenofobije, straha da će red u koji ćete na kraju stati i biti sporiji od onog drugog.

Moderne fobije potvrđuju svaku prikrivenu sumnju koju ste imali da bolujete - od neke otkačene i čudesne bolesti te će vas upoznati s drugim za koje nikada niste ni znali da ih možete imati!

Perdetofobija - strah od nepohranjivanja podataka
Ovo je strah da na računaru niste pohranili ono što ste radili. Obično se manifestuje kratkotrajnim napadajima panike te mahnitim trenutkom stiskanja tipke nakon kojeg slijedi erupcija sreće i olakšanja da dokument na kojem ste proveli dane radeći nije nepovratno nestao.

Međutim, život perdetofobima kao da ne dopušta tako sretne krajeve.

Akrafobija - strah od stanja na računu
Kraj mjeseca i bankomat ne daje dobar rezultat, a ako imate strah od toga šta vas čeka na bankomatu pred kraj mjeseca, onda definitivno patite od akrafobije. Lihoreau smatra da se ova fobija uglavnom razvija tokom studentskih dana, a ako se bolest prenese u sljedeći dio života, posljedice bi mogle biti jako okrutne. Jedini lijek za akrafobe je da kontrolišu svoju potrošnju, što je za njih jednako bilježenju broja udaha koji učine na dnevnoj ili mjesečnoj bazi. Navodno je milioner Aga Sahga, vlasnik trkaćih konja s imenima Nedovoljno Sredstava i Obratite Se Banci, popriličan akrafob.

Kalvofobija - strah od ćelavljenja
Gotovo svaki muškarac strahuje od gubitka kose, barem malo. Mnogi kalvofobi su protraćili godine posjećujući frizere i izgovarajući riječi: "Treba samo malo podšišati", prije nego su se pomirili sa svojim stanjem. Postoje dva rješenja: omiljeno začešljavanje kose s jednog kraja glave na drugi ili brijanje na ćelavo - naglašava autor. 

Ceterinfanofobija - strah od tuđe djece
Ovaj povremeni strah napada sve nivoe društva: samce, oženjene, one bez djece, blagoslovljene, itd., piše Lihoreau. Ceterinfanofobija je strah od djece, ne svoje, napominje autor, jer vlastita djeca su savršena, već od tuđe djece. Ali i vaša djeca su drugima tuđa djeca, ali vaša djeca su živahna, dok su tuđa nepristojna, i tu se dolazi do podvojene ličnosti koje pate od ceterinfanofobije, naglašava autor. Ljudi oboljeli od ove fobije mogu se prepoznati po ukočenom osmijehu, koji nose poput oklopa, dok ih "napada" neki sedmogodišnjak.

Abemorafobija - strah da ćete promašiti stanicu busa ili tramvaja
Lihoreau kaže da je ovo kratkotrajna fobija koja se pojavljuje za vrijeme putovanja, a manifestuje se neugodom u želucu i povremenim paničnim skokovima prema izlazu iz autobusa ili tramvaja. Mnogo češća je noćna abemorafobija koja pogađa već izmorene putnike na kasnim noćnim vožnjama koji žele što prije doći kući i leći u krevet. Manifestuje se na način da čovjek s panikom poseže za svojim stvarima i kreće prema vratima pri svakom ulasku busa ili tramvaja na stanicu, bez obzira na to je li to njegova stanica ili nije. 

Oficinofobija - strah od posla
Od ove fobije pati naveći broj ljudi, a neki od nje pate i cijeli život. Strah od posla se pojavljuje jako često, a prema jednom britanskom istraživanju, ogroman dio ljudi koji igra lutriju su zapravo oficinofobi. Njihov strah dijagnostikovali su im obično roditelji ili prijatelji, a najpoznatiji simptom bolesti je ležanje u krevetu do popodnevnih sati - tokom sedmice, piše autor.

Lanksofobija - strah od vaganja
Neki to nikad ne učine, drugi to učine tu i tamo. Ipak, danas se većina ljudi često važe. Lanksofobi se mogu prepoznati po specifičnom načinu kretanja - baletnim korakom dopužu na vagu s jednim isturenim nožnim palcem i lagano ju gurnu gore-dolje, objašnjava Lihoreau.  Kad su se jednom ukrcali (na vagu) došuljaju se do samih rubova ili se nagnu što je više moguće postrance, a da ne padnu, a sve to u istinskom strahu od toga što bi vaga mogla pokazati, nastavlja autor.

Amipartofobija - strah da će im neko uzeti prijatelje
Amipartofobija je fobija od dijeljenja prijatelja s drugima. Manifestuje se fizičkim grčem kada ljudi spominju njihovog prijatelja, a nisu mu uopšte bliski, prema njegovoj procjeni. Neki doktori savjetuju organizovanje druženja na kojima biste svoje "prijatelje" držali što bliže sebi.

Nudufobija - strah od svog golog tijela
Strah od golotinje pacijente svakodnevno tjera da se presvlače u mraku, više vole ići prvi u krevet i uvijek se kupaju u pjenušavoj kupki s mjehurićima, kako im se ništa od tijela ne bi vidjelo. Nudofobija je najprisutnija među sredovječnim muškarcima koji treniraju neki sport.

JOŠ NEKE FOBIJE:
Sermophobia je strah da će neko razgovarati s vama.

Solverophobia je strah od puštanja nekoga.

Duxophobia je strah od vlastitog šefa.

Ianuarphobia je strah od januara.

Visulibophobia je strah od gledanja filma snimljenog po knjizi.

Expellophobia je strah od odlaska na toalet u tuđoj kući.

Aquadormophobia je strah od slinjenja dok spavate u vozu.

Alterdissemophobia je strah od propuštanja nečeg na televiziji.