Sve se, prema riječima Bojana Todorovića, dešavalo munjevitom brzinom, kada je ugledao dijete koje pluta na površini vode na kupalištu sa glavom okrenutom ka vodi i u prvi momenat je mislio da on roni, ali nakon što je primijetio da ni nakon pet minuta ne uzima vazduh shvatio je da nešto nije u redu.

 

"Majka deteta je bila tu i vrisnula je zovući dete koje nije odgovaralo, pa je u tom trenutku Boško doplivao do majke, uhvatio dete koje nije bilo pri sebi, izvukao ga van vode, a onda sam priskočio i ja, pa smo ga okrenuli na stranu i videvši da je otekao i sav beo sa pomodrelim ustima, bez pulsa, počeli smo sa reanimacijom”, prisjetio se Bojan koji je još kao student fiskulture u Americi, gdje živi i radi, teoretki učio oživljavanje, ali to u praksi nikada nije primjenjivao.

 

Ubijeđeni da neke stvari jedostavno Bog “namjesti” tako, i on i Boško kažu da im je svakako neka viša sila dala snage da se prisjete svega što su iz teorije znali i što su samo gledali, ali nikada nisu primjenjivali, a snašli su se izvanredno.

 

“U ovom trenutku mi je čudno to da kažem, ali sam se tada osećao mirno, pokušavajući da se setim svog znanja o reanimaciji sa časova”, dodaje ovaj hrabri Konjičanin čiji otac živi u Trebinju, a on već dvije decenije živi u Americi, ali mu je srce u Hercegovini i ljeti uvijek dolazi u Trebinje.

 

Boško Milenković kaže da je odmah došao u pomoć kada je začuo vrisak majke, ali je, iznijevši dječaka na obalu, zatražio nekoga ko zna da pruža prvu pomoć, pa je Bojan radio masažu srca, a on mu davao vještačko disanje.

 

"Čini mi se da je Bojan trideset puta radio reanimaciju srca, pa je meni davao znak da ja jako udahnem i detetu dam vazduh u pluća tehnikom usta na usta i tako smo radili tri puta dok se dete nije probudilo, vratila mu se boja i ispovraćao je vodu koje se nagutao, ali se u međuvremenu, za minut, tu stvarila i hitna pomoć i zbrinula dete", nastavlja priču Boško.

 

Ni on nije imao iskustvo u spašavanju utopljenika, osim što mu je otac nekada bio spasilac, pa je takve stvari samo gledao i o njima slušao, ali se u trenucima prisjetio svog cjelokupnog znanja i sada je srećan što je bilo tako.

 

“Ovo su dva heroja i pred svima moram da kažem ono što sam im i ranije rekao – veliko im hvala, jer su oni momentalno reagovali, a tu su u pitanju samo moment u kojim pomoć mogu da pruže oni koji su fizički najbliže”, kazao je gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić.

 

Napominjući da ovo kupalište ima dva obučena spasioca, ali da oni u tim trenucima nisu bili u blizini, on je istakao da to i jesu momenti u kojim blagovremeno moraju reagovati oni koji su najbliže, a dvojica mladića su se izvanredno snašli.

 

“Ovi ljudi to nikada prije nisu radili i preuzeli su na sebe rizik u kome ako se napravi samo jedan pogrešan korak ishod može biti fatalan. Oni su ipak reagovali ljudski, ali i vrlo profesionalno”, dodao je gradonačelnik.

 

On je dvojici hrabrih mladića kao znak pažnje Gradske uprave ovom prilikom uručio po jednu monografiju Trebinja, a direktor Javne ustanove “Bazeni” Bojan Okuka im je uručio besplatne sezonske karte za kupališta kojim oni gazduju.