Lazar Savić iz semberskog sela Jelaz imao je dobru ovogodišnju žetvu, prinos pšenice bio je sedam - osam tona po hektaru, ali cijena je bila mala. Uzdao se u kukuruz kojim hrani stoku, međutim grad je prepolovio rod pa će morati da kupuje hranu da ne bi smanjivao broj grla.

- Nas kraj Save led je satrao i nas proljoprivrednike i kukuruz. Prinosom nisam zadovoljan. Radi se kvalitetno, sve sam primijenio, ali imao sam svega 400, 500 kila po dunumu, negdje i 300. Što se tiče kukuruza nema za prodaju, za stoku ću morati kupiti deset tona, to je sigurno. Do sad nisam kupovao nikad, šta je tu je, stoka se mora ishraniti. Ako bude kukuruz skup moraćemo prodavat stoke i smanjivati, borićemo se, imam junad, svinje, ovce. Silažu sam radio sa nekih hektar i po do dva. Ovo sad što imam je sa 4 hektara, umanjen prinos 50 odsto sigurno - priča Lazar koji koristi podsticaje.

Obrađuje 200 dunuma zemlje pa ulaže u mehanizaciju. Kupio je lani Belarusov traktor da bi ubrzao posao na imanju o kojem se sam brine jer je, kaže, teško naći djevojku koja želi da živi u selu.

- Da nije podsticaja Vlade naše teško bi se kupilo nešto za puni iznos. Priključaka sam nabavio sitnih i nov traktor koji sam dobio jeftinije za 60 odsto od njegove prave vrijednosti. Uštedi se dosta, bez podsticaja ne bih uspio nikada da kupim traktor. Stalno imamo neke izazove sušu, grad, olujno nevrijeme, podsticaji su nam vjetar u leđa. Na otvorenom prostoru ne može se pobjeći, treba još Ministarstvo poljoprivrede da "pogura" seljaka da opstane. Većina je otišla iz sela, omladina bježi u gradove mada ni tamo ne cvjeta cvijeće - rekao je ovaj vrijedni mladić za portal InfoBijeljina.

Kada nije na njivi ili u štali, onda brine o dvorištu i cvijeću. Nada se da će naći srodnu dušu s kojom će podijeliti svoju ljubav prema selu i osnovati porodicu. Moram se boriti i raditi, jer rad pobjeđuje, životni je moto ovog mladog domaćina.