Staro platno od lana i njegov blijedi otisak kontura lica čovjeka koji podsjeća na tradicionalne prikaze Isusa prvi put je dokumentovano u Francuskoj 1354. godine, a do danas niko ne zna koga otisak zapravo prikazuje, niti kako je nastao.

Neki hrišćani vjeruju da je upravo to pokrov kojim je bilo omotano tijelo Isusa Hrista nakon smrti (iako katolička crkva ni ne podržava ni ne odbacuje tu ideju). Skeptici smatraju da je riječ ili o umjetničkom djelu ili o falsifikatu.

Iako sporna relikvija nosi blijedi otisak nagog odraslog muškarca s dugom kosom i bradom, brazilski 3D dizajner i istraživač Sisero Moraz tvrdi da otisak na pokrovu nije nastao od pravog čovjeka već od skulpture.

Nova analiza, objavljena u časopisu "Archaeometry", podržava hipotezu koja je prvi put iznijeta 1978. godine, prema kojoj je slika na pokrovu umjetničko djelo.

Prema toj hipotezi, slika je najvjerovatnije nastala tako što je platno bilo položeno preko niskog reljefa - skulpture koja blago izlazi iz pozadine - a zatim je laneno platno bilo protrljano pigmentom ili na neki način potamnjeno.

Moraz je samouki stručnjak za istorijsku rekonstrukciju lica, što znači da je vješt u poređenju dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih slika. Kada je prvi put pogledao krute i pravolinijske oblike tijela sa pokrova, učinilo mu se da ne odgovaraju stvarnoj anatomiji. Deformacija tkanine nije izgledala kao da je bila omotana oko pravog ljudskog tijela.

Umjesto toga, Moraz je pomislio da se možda radi o slici na tkanini ili otisku u niskom reljefu.

Da bi testirao tu ideju, napravio je rekonstrukcije obje mogućnosti.

Brazilac je pomoću kompjuterskog modela uporedio kako izgleda platno koje je omotano oko modela ljudskog tijela u odnosu na ono koje je položeno preko niskoreljefne skulpture.

U slučaju trodimenzionalnog modela koji predstavlja autentično ljudsko tijelo, otisak figure izgledao je širi i razvučeniji nego na Torinskom pokrovu kada je platno bilo rašireno.

Ova pojava poznata je kao "efekat Agamemnonove maske", po zlatnoj pogrebnoj maski iz stare Grčke koja je prvo kalupljena po licu, a zatim razvijena u ravan oblik. Zbog toga su crte lica blago deformisane.

"Otisnuta slika, nastala iz kontaktnih zona niskog reljefa, pokazuje visoku saglasnost sa onom na Torinskom pokrovu, značajno se podudarajući sa njegovim konturama, čak i uzimajući u obzir da podloga nije potpuno ravna", zaključuje Moraz.

Njegova analiza pokrova pruža dokaze da to nije otisak ničijeg tijela (a kamoli tela Isusa Hrista), izbjegavajući pri tome nedavnu akademsku raspravu o starosti artefakta.

Neki pokušaji datiranja pomoću metoda radioaktivnog ugljenika ukazuju da je pokrov nastao u srednjem vijeku, ali jedna nedavno objavljena kontroverzna studija datira ga bliže prvom vijeku nove ere.

Kao i Moraz, i drugi istraživači su primjetili da pokrov nije strukturno deformisan onako kako bi se očekivalo da bude ako je bio u kontaktu sa pravim tijelom, prenosi "RTS". Ali detalji su veoma blijedi i akademske rasprave o tome kako je otisak tačno nastao i dalje traju.

"Koristeći opisane besplatne alate otvorenog koda, svako ko ima potrebna znanja može ponovo da napravi simulacije dinamike tkanine i mapiranja kontakta, ispitujući predstavljene scenarije", kaže Moraz.

Ovaj rad, zaključuje on, "ističe potencijal digitalnih tehnologija da odgovore na istorijske misterije ili ih razotkriju, spajajući nauku, umjetnost i tehnologiju u kolektivnoj i refleksivnoj potrazi za odgovorima."