Stanišić je rekao da ne želi da tvrdi da tokom prethodnih decenija ništa nije urađeno, ali smatra da je ključno pitanje koliko je, sa resursima i novcem koji su bili na raspolaganju, moglo biti urađeno.

Kao primjer naveo je zdravstvo, ističući da nije dovoljno izgraditi bolnice ukoliko građani istovremeno dugo čekaju na preglede i liječenje. Slično, kako je rekao, nije dovoljno graditi puteve ukoliko se oni ne koriste za snažnije povezivanje privrede, turizma i izvoza domaćih proizvoda.

Prema njegovim riječima, potrebno je sačuvati ono što je dobro urađeno, ali istovremeno mijenjati način upravljanja sistemom. Posebno je naglasio da bi zdravstvo i obrazovanje trebalo rasteretiti političkog uticaja. 

Potrebna su sistemska rješenja

Govoreći o jednokratnim davanjima studentima, učenicima, penzionerima, borcima i drugim kategorijama stanovništva, Stanišić je rekao da je svaka pomoć dobrodošla, posebno domaćinstvima koja pažljivo raspoređuju svaku marku, ali da jednokratne isplate ne predstavljaju dugoročno rješenje.

Njegov stav je da plate i penzije moraju omogućiti građanima normalan život, umjesto da rast životnih troškova stalno zahtijeva nove interventne mjere.

''Građanima je potrebno sistemsko rješenje'', bila je suština Stanišićeve poruke, uz ocjenu da rast plata nema puni efekat ukoliko samo prati povećanje cijena hrane, lijekova, električne energije i drugih osnovnih troškova. 

Stanišić je govorio i o prijedlozima PSS-a koji se odnose na školske uniforme i udaljavanje kladionica i kockarnica od škola. Prema njegovom obrazloženju, školske uniforme trebalo bi da smanje materijalne razlike među djecom, dok bi udaljavanje kladionica predstavljalo jednu od mjera zaštite mladih.

Poručio je da je njegova stranka spremna da prihvati i bolje rješenje ukoliko ga neko ponudi, navodeći da dobra mjera ne bi trebalo da bude odbijena samo zato što dolazi od političkog protivnika.