Na prste jedne ruke mogu se nabrojati obućarske radnje u Bijeljini, u kojima se popravlja obuća. Stari zanati, očigledno, tiho i beznadežno izumiru.

Od zanatlija, opstaju samo oni najbolji i najuporniji. Među njima je i Milica Đukić, jedina žena koja se trenutno bavi popravkom obuće i izradom kožne galanterije.

Milica se već pune četiri decenije druži s obućarskim mašinama, popravlja cipele, izrađuje uzorke i kolekcije obuće i galanterije. Od toga, dvadesetak godina već je provela u Bijeljini. U svojoj radnji popravlja obuću i izrađuje kvalitetnu kožnu galanteriju.

Radila u Aidi

- U tuzlanskoj Fabrici obuće "Aida" provela sam 22 godine kao tehnolog gornjih dijelova obuće. Kratko vrijeme, početkom devedesetih godina, radila sam u bijeljinskom "Zenitu". Dvije godine provela sam u Njemačkoj. Kad sam se vratila, nabavila sam mašine za popravku obuće. U mašine sam investirala oko dvadeset hiljada maraka. Uz izradu i popravku obuće bavim se i izradom kožnih jakni, rukavica, kaiševa, torbi. Održala me ljubav prema ovom poslu - priča Milica Đukić, koja se bavi i modeliranjem obuće.

Od jednog modela, samo zamjenom peta, može se dobiti potpuno novi model obuće, objašnjava ova kreativna i vrijedna žena, koja kaže da u poslu treba biti istrajan i da treba neizmjerno voljeti ono što se radi.

Milica kaže da, što se tiče popravke obuće, insistira na kvalitetnom materijalu. Trudi se da svaku popravku izvrši maksimalno kvalitetno. Zbog toga su njene stalne mušterije ljudi koji nose najkvalitetniju obuću. S ponosom ističe da su u njenoj porodici svi muzičari. Jedino je ona obućar i dizajner obuće, ali je naučila svirati klavir.

Kvaliteni materijali

- Od kvaliteta materijala, koji ugrađujem, zavisi i cijena popravke. Usluge se kreću od dvije do četiri, ali i od sedam do dvadeset maraka. Sve zavisi od toga, šta treba zamijeniti na cipeli. Neko vozi još uvijek fiću, a neko se dočepao i mercedesa. Često putujem na sajmove obuće u regionu. Pratim modne trendove, izrađujem i nove modele. U ovom poslu, kao i u svakom drugom, treba stalno učiti, biti u trendu, kako to mladi ljudi danas kažu - pojašnjava naša sagovornica.

Milica kaže da je, radeći ovaj posao, upoznala puno ljudi, stekla brojne prijatelje. U tuzlanskoj "Aidi" nekada je radilo 1.700 radnika. Kaže, znala ih je skoro sve po imenu.

Ne zapošljava manekene

Za Milicu kažu da je stroga i zahtjevna, da puno traži u poslu, ali i puno daje. Kada oglašava novo radno mjesto za svoga pomoćnika, kaže da traži radnika sa pet godina iskustva i starosne dobi iznad četrdeset godina.

- U radnji mi ne trebaju manekeni, već mi trebaju radnici i to je moj moto kojeg se pridržavam već četrdeset i dvije godine - izričita je Milica Đukić.