Mali break danceri iz Bijeljine osvajaju medalje i glavne su face u društvu (FOTO)
Već godinama, mališani u Bijeljini imaju priliku trenirati break dance, što im donosi i medalje i brojne benefite za zdravlje, a pritom su, gdje god se pojave, glavne “face” u društvu.
Vedran Đokić, trener u plesnom klubu “Mega dance”, ogranak break dancea za “Mega cool kids“, ističe da je ova priča, koja se odnosi na break dance, počela 1999. godine, kada je upoznao ekipu sa kojom je plesao sve ove godine i sa kojima se druži i dan-danas, a to su, kako kaže, braća iz kluba „Just to cool“.
“Kada sam ušao u neke godine, kada sam prestao profesionalno da se bavim break danceom, želja mi je bila da to neko nastavi, počevši od mojih sinova koji treniraju tu, i u dogovoru sa Dankom koja je vlasnik kluba ‘Mega dance’ otvorio sam svoju školicu”, kaže Đokić za InfoBijeljinu.
“Mega dance” klub je osnovan prije 13 godina, a Đokuću je šesta godina kako je u klubu.
“Ja sam jedini profesionalni trener break dancea u BiH, nisam imao priliku da učim ni od koga, sami smo sebe učili. Napravio sam neki svoj princip treniranja, moji treninzi traju sat i po, kako bih mogao da radim individualno sa svakim djetetom”, navodi Đokić.
Break dance, dodaje, nije jednostavan, veoma je zahtjevan, liči na gimnastiku, podrazumijeva mnogo istezanja. Trenutno njegov sastav broji 11 članova.
“I to je broj koji ja volim da imam, ovo ne radim iz svoje koristi, plesni klub koji ja držim je čisto da break dance ne zamre u mom gradu, u mojoj zemlji. Da neko nastavi, ako i jedan od njih uspije da nastavi, ja ću biti srećan”, rekao je Đokić.
On ističe da fizički i mentalno break dance sjajno utiče na djecu, za šta ima i primjere iz prakse.
“Imao sam dobre generacije u ovih šest godina. Imao sam djevojčicu koja je imala krive noge, break dance joj je pomogao. Zatim dječaka koji je imao problem sa kičmom, gdje se otac plašio da dijete stoji na glavi, probali smo i na pregledu nakon godinu dana, dijete je ispravilo kičmu, sve je bilo sjajno, danas je vrhunski sportista”, naglašava Đokić u izjavi za InfoBijeljinu.
Govoreći o mališanima, on nam priča da, kada odu na ekskurzije, oni su svi face među drugarima, zbog pokreta.
“Na takmičenjima imamo problem što nemamo mnogo konkurencije, jedan je to od razloga što se ja bavim ovim je i to da kod nas bude još popularnije, a moglo bi biti bolje”, kazuje Đokić.
Kada se s ljubavlju i predano bavite bilo čime, rezultati ne izostaju. Primjer ove družine to odlično dokazuje.
“Što se tiče mog kluba, za ovih šest godina nikada nismo imali ništa osim zlatne medalje. Svake godine smo državni prvaci. Svaki grad u BiH ima po svoju ekipu ili pojedinca, jer nemaju trenera u drugim gradovima koji bi ih učili. Zato smo odlučili da se ne takmičimo u BiH, prešli smo u Savez Srbije prije dvije godine, gdje mnogo bolje rade, bolja su takmičenja, dolaze inostrani igrači”, pojašnjava Đokić.
Otkrio nam je i planove odnosno ambicije.
“Plan je samo da opstanemo, ako ne ova generacija, da neka nova, jedan plesač da nastavi moj posao ja ću biti presrećan”, ističe Đokić.
Mališani su oduševljeni jer su dio sjajne “brake dance-priče”. Svoje vršnjake pozivaju da im se pridruže.
„Mama je vidjela da se organizuje break dance i tako me prijavila. Na treningu mi je najzanimljivije kad stojim na glavi. Teško je bilo naučiti, a omiljeni pokret mi je „back spin“. Do sada sam nastupao na više takmičenja, lijepo mi je. Kroz ovo sam upoznao dosta drugara, i poručio bih svima da počnu da treniraju“, Vuk Petričević.
Slična su iskustva i ostalih članova ove perspektivne ekipe.
“Imam 11 godina, svidjelo mi se da počnem ovo da treniram, a meni je Vedran ujko pa je i to značilo da se odlučim. Omiljeni pokret mi je stoj na rukama. Nije mi bilo teško da naučim pokrete. Nastupala sam na više takmičenja, bilo je i medalja, osjećaj je super, i uvijek smo osvajali zlato. Ujko nije strog kao trener, a kroz ovo sam upoznala dosta drugara“, kaže za InfoBijeljinu Inga Blagić.
I dječak Nemanja Nikolić je oduševljen.
„Tri godine treniram break dance. Gledao sam na YouTubu snimke i pitao sam tatu da me prijavi. Svojim drugarima pokazujem šta naučimo na treninzima. Do sada sam osvojio medalju i trofej. U Sarajevu sam osvojio medalju, a u Beogradu medalju i trofej“, Nemanja Nikolić.