Njegovo porijeklo vodi iz jugoistočne Azije, tačnije iz regiona koji uključuje Indiju, Kinu i Malajsko poluostrvo. 

Ali ono što vjerovatno niste znali jeste kako je ovo popularno egzotično voće nastalo.

Iako je danas najpoznatiji u mediteranskoj i zapadnoj kuhinji, limun nije bio široko korišćen u Evropi sve do srednjeg vijeka. U počecima svog postojanja limun je bio izuzetno rijetka i cijenjena voćka, piše Index.hr.

Kako je nastao limun

Ukrštanje gorke narandže i citrona vjerovatno se dogodilo na tom području prije više od hiljadu godina. 

Inače, citron (Citrus medica) mu daje intenzivan miris i deblju koru, dok gorka narandža daje kiselost i sočnost. 

Plod citrona je veliki, izdužen i može imati neobične "izrasline". Kora mu je veoma debela, a iznutra ima malo soka - nije sočan kao limun.

Intenzivno miriše i često se koristi zbog korice, u poslastičarstvu ili za kandiranje, prenosi Nova. 

U Hrvatskoj nije uobičajen, ali se može uzgajati u toplijim krajevima - posebno na jadranskoj obali. 

Neki ljudi ga uzgajaju u baštama ili plastenicima kao egzotičnu biljku. Ne prodaje se redovno, ali se povremeno može naći na pijacama - posebno u Dalmaciji.

Ova kombinacija dala je voće sa karakterističnom kiselkastom i osvježavajućom notom po kojoj je toliko prepoznatljiv - limun koji poznajemo. 

Ukrštanje ove dvije biljke nije se dogodilo prirodnim putem - uzgajivači citrusa su odigrali ključnu ulogu u razvoju limuna kakvog danas poznajemo.

U Ameriku je stigao tek u 16. vijeku

Nakon što je limun nastao u Aziji, počeo je da se širi na zapad. U 7. i 8. vijeku, limun su počeli da gaje arapski trgovci i osvajači, a zatim se raširio Mediteranom. 

Arapi su prvi donijeli limun u Španiju i sjevernu Afriku, a portugalski i španski istraživači su ih donijeli u Ameriku tek u 16. vijeku.

Već tada je limun postao medicinski važan - znalo se da je bogat vitaminom C, koji je spriječavao skorbut među mornarima.