Tolstoj je napisao prva djela na Kavkazu, gdje se kao dobrovoljac borio protiv Turaka. Poslije Krimskog rata, u kojem se borio kao oficir, povukao se na imanje u Јasnu Poljanu.

Razobličavao je teško društveno stanje u Rusiji, pisao protiv brakova sklapanih radi interesa, nepravednih sudova, rata, licemjerja, sporio se sa Ruskom pravoslavnom crkvom...

Tolstoj je opisivao bijedu seljaka i sve vidove nasilja.

Zbog realnog prikazivanja života, dolazio je u sukob sa vlastima i sa Ruskom pravoslavnom crkvom, koja ga je ekskomunicirala.

Lav Nikolajevič Tolstoj umro je 1910. godine na željezničkoj stanici Astapovo.

Tolstoj je napisao: romane "Rat i mir", "Vaskrsenje" i "Ana Karenjina", pripovijetke "Sevastopoljske priče", "Kozaci", "Otac Sergije", "Krojcerova sonata", "Hadži-Murat" i "Narodne priče", drame "Živi leš", "Carstvo mraka" i "Svjetlost u tami svijetli", studije "Šta je umjetnost", "Moja ispovijest", "U čemu je moja vjera", "Ne mogu da ćutim!" i "Pa, šta da radimo?", te memoare "Djetinjstvo", "Dječaštvo" i "Mladost".