Svom, nadsve plemenitom zanimanju posvetila se jer jer je prepoznala svoj lični potencijal za njega, što je i dokazala dosadašnjim angažmanom, ali prvenstveno zbog ljubavi prema djeci. 

„Defektolozi su jako bitni u redovnim osnovnim školama, jer oni pomažu, otkrivaju, podučavaju i osposobljavaju za život osobe sa teškoćama u psihofizičkom i tjelesnom razvoju. Rad defektologa usmjeren je na saradnji sa učenicima, roditeljima i nastavnicima. Defektolog takođe daje smjernice za postupanje i podsticanje razvoja djeteta u porodičnom okruženju“, rekla je za InfoBijeljina Ljiljana Lalović, magistar specijalne edukacije i rehabilitacije.

Dodaje da se u okviru redovnih osnovnih škola provodi potpuna integracija u redovnim odjeljenjima i to ili po redovnim programima uz individualizaciju ili po prilagođenom programu i po posebnom programu. 

Ona objašnjava, da pored te tehničke strane vaspitno-obrazovnog procesa namjenjenog učenicima sa teškoćama u razvoju vrlo je važan i emocionalni aspekt, te odnos koji se gradi sa djecom.

„Socijalizacija djece sa teškoćama važna je upravo zbog rušenja predrasuda i barijera te kako bi u skladu s tim okolina djeci sa teškoćama ponudila najbolje što može. Važno je što prije uključiti djecu sa teškoćama u razvoju u društvo. Nije dovoljno samo pokušavati i očekivati da će se situacija s vremenom promjeniti nego treba uključiti i cijelu okolinu. Informisanje i saradnjom okoline utiče se na odbacivanje predrasuda i poštovanje osnovnih ljudskih prava jer ipak djeca sa teškoćama prije svega su djeca kojoj ovo društvo treba pružiti najbolje što zna i može, s ciljem stvaranja pozitivnog okruženja i tako ljepšeg i jednostavnijeg života kako za djecu sa teškoćama tako i za sve koji ih okružuju“, dodala je Ljiljana. 

Prema njenim riječima, djeca detektuju radost u nama, hrle nama, i ako ih tom iskrenom radošću pridobijemo, mi smo onda pobjednici u svom poslu. 

„Moj lični prioritet u radu jeste da moji učenici budu sretni, da učenički ambijent bude ugodan i prilagođen njihovim potrebama, da u radu sa ovom populacijom učenika uvjek budem spremna na improvizaciju u nastavnom času, da znam prepoznati kad im je koncentracija na izmaku, da pratim njihova interesovanja i želje te da imaju podršku od svojih vršnjaka kroz poštovanje raznolikosti svakog pojedinca“, navodi Ljiljana.

Navodi i da kao i svaki drugi, i problem djece sa teškoćama treba rješavati sistemski.

„Prije svega roditelji treba da nauče da reaguju i na najmanje znake, da prihvataju problem i odlučno krenu u njegovo riješavanje. Dalje, treba mijenjati svijest kod ljudi. Ne smijemo dozvoliti da reagujemo samo na ono što nas lično pogađa, nego svi treba da učinimo koliko možemo u svom domenu da djeca sa teškoćama u razvoju imaju jednake uslove za igru i učenje kao i sva druga“, zaključila je na kraju Ljiljana Lalović.