U nedavnom intervjuu za beogradski servis ruskog Sputnjika novinari su pitali premijera Aleksandra Vučića da li učlanjenje Crne gore u NATO ugrožava bezbjednost Srbije i može li Srbija biti posrednik u odnosima između Crne Gore i Rusije, Vučić je svoj odgovor začinio i prijetnjama susjedima:

-Ne miješamo se u to što druge zemlje žele da rade, a ono gdje smo mi osjetili probleme za nas, o čemu smo razgovarali sa našim partnerima u Moskvi, bio je slučaj kada su neke zemlje počele da naručuju balističke rakete koje se nalaze nama u okruženju, i u tom trenutku mi smo rekli, znate, mi na pancir-haubice imamo čime da odgovorimo, odbranićemo se. Za patriote tog i tog tipa, imaćemo “lazare” u serijskoj proizvodnji, ne brinemo, ali ne znam zašto bi neko u našem regionu uzimao balističke rakete, i verujem da ćemo u budućnosti razgovarati o tom pitanju, ili će oni odustati od toga, ili ćemo mi morati da pronađemo odgovor i na to.

Vučić je izletio i dao odgovor iz kojeg je jasno da baš nije nepripremljen i da itekako ima sličnih strateških planova oko raketnog naoružanja kao i oni u Hrvatskoj. 

Na kraju se počelo javno govoriti o dalekometnim sistemima kojih se Vučić plaši. Prije više od tri mjeseca je Hrvatska najavila nabavku raketa dugog dometa. Ministarstvo odbrane Hrvatske je namjeravalo kupiti raketne sisteme M270 MLRS iz američkih viškova. Trebalo je biti isporučeno 16 takvih sistema. Mediji su počeli pisati i da je riječ i o raketi ATACMS, koja dobacuje do 48 kilometara. U Hrvatsku će uskoro biti dopremljeno oko 16 nadzornih helikoptera, te njemačkih pancer-haubica, sa punjenjem koje dostiže daljinu od 70 kilometara.

Bosna i Hercegovina bez vojne neutralnosti

Potvrđeno je da se u doglednoj budućnosti, nekom roku od dvije godine, razmišlja i o nabavci raketa dometa 300 kilometara. Premda se u srpskim i hrvatskim medijima govori o dometu od Zagreba do Beograda, to nije tačno. Vazdušna razdaljima između ovih gradova je 367 kilometara. 

Dakle, prije bi se moglo reći da se stvara ozbiljan jaz između Hrvatske i Srbije. Hrvatska je u NATO-u, a Vučić ovim priznaje neraskidivu vojnu bliskost sa Rusijom, premda je i politička bliskost ove dvije države javna i, čak, snažnija i od vojne.

Dakle, Bosna i Hercegovina mora u NATO radi vlastite sigurnosti. Sigurno je jedino da joj neće biti dozvoljeno da bude vojno neutralna, premda to ovdje priželjkuju kao najbolje rješenje. Definitivno, jasno je da ovim susjedi krše Dejtonski sporazum o balansu u naoružanju. Dejton je već izgubio tu vojnu funkciju dogovora i kad je Republika Hrvatska ušla u NATO. Međunarodna zajednica je dužna dati odgovor na taj nedostatak vojnog dijela međunarodnog mirnovnog ugovora, piše Patria.