Nova studija nudi uvid, otkrivajući da je jači intenzitet imao mnogo veći neposredni uticaj na molekule nego 90 minuta umjerenog vježbanja, piše Health.

Stručnjaci kažu da nalazi, nedavno objavljeni u časopisu Cell Reports Medicine, pomažu u objašnjenju kako tijelo reaguje na različite intenzitete vježbanja. Ali potrebna su dodatna istraživanja kako bi se znalo da li se molekularni efekti primijećeni nakon sprinta zapravo prevode u bolje zdravstvene koristi, rekao je glavni autor Pol Koen, viši ljekar na Univerzitetu Rokfeler.

Kako jači intenzitet utiče na krv?

Za potrebe svog eksperimenta, Koen i njegove kolege podijelili su 19 muškaraca u dvije grupe i zadali im različite vježbe na sobnom biciklu. Prva grupa je izvodila sprint-intervalne vježbe koje su se sastojale od šest tridesetosekundnih dionica vožnje visokog intenziteta, uz pauze za oporavak od četiri minuta između svake serije. Druga grupa je vozila bicikl neprekidno 90 minuta, umjerenim tempom. Istraživači su uzimali uzorke krvi od učesnika prije i poslije vježbanja.

Tim je uočio jasnu razliku: kod grupe koja je praktikovala sprint došlo je do značajnijih promjena u nivou proteina i drugih molekula u krvi nakon vježbanja u odnosu na one koji su vozili bicikl duže vrijeme. Sprint je takođe izazvao trenutni porast nivoa proteina uključenih u procese remodeliranja i razvoja krvnih sudova, dok je nakon duže vožnje umjerenog intenziteta bilo potrebno nekoliko sati da se određeni proteini pojave u krvotoku.

Asad R. Sidiki, docent kliničke rehabilitacione medicine na Medicinskom koledžu „Veil Kornel”, koji nije učestvovao u ovom istraživanju, izjavio je da rezultati „jasno pokazuju da tijelo različito reaguje na kratke, intenzivne nalete vježbanja maksimalnim naporom u odnosu na dugotrajnije i kontinuirano vježbanje manjeg intenziteta”. Taj nalaz je logičan, dodao je Sidiki, s obzirom na to da te dvije vrste vježbanja postavljaju veoma različite zahtjeve pred organizam. Ipak, studija je imala određena važna ograničenja. Bila je malog obima i nedostajala joj je raznolikost, budući da su svi učesnici bili mlađi muškarci dobrog metaboličkog zdravlja. To znači da se dobijeni rezultati možda ne mogu primijeniti na širu populaciju.

Uprkos određenim ograničenjima, studija nameće očigledno pitanje: da li se veće molekularne promjene zaista pretvaraju u veće zdravstvene koristi? Studija ukazuje na to da je upravo tako. Kako bi stekli uvid u dugoročne zdravstvene efekte različitih vrsta vježbanja, istraživači su analizirali podatke više od 53.000 ljudi. Utvrdili su da su mnogi proteini čiji se nivo mijenja nakon sprinta povezani sa manjim rizikom od hroničnih oboljenja, poput gojaznosti i dijabetesa tipa 2. Ipak, to je nemoguće sa sigurnošću tvrditi, dodao je on, jer studija nije bila osmišljena tako da utvrdi koja je vrsta vježbanja bolja za zdravlje.

Dakle, šta bi trebalo da radite?

Sam po sebi, ovi nalazi nisu razlog da se fokusirate isključivo na sprint, kažu stručnjaci. U stvarnosti, razlika između kratkih vježbi visokog intenziteta i sporijih vježbi niskog do umjerenog intenziteta „vjerovatno je zanemarljiva”, rekao je Sadiki.

- Najvažnije je da se prvo fokusirate na osnove i uspostavite početni nivo kretanja i fizičke spremnosti.

Za to je Sadiki preporučio kombinaciju treninga snage (sa opterećenjem), aerobnog kardio-treninga i vježbi za poboljšanje ravnoteže, prenosi Health.