Iz MUP-a Republike Srpske za portal InfoBijeljina je istaknuto da prikupljeno oružje podrazumijeva oružje koje su građani predali tokom dobrovoljne predaje oružja, te amnestije građana od sankcija koji su to učinili po Zakonu o oružju i municiji, oružje oduzeto u završenim upravnim postupcima primjenom mjere bezbjednosti i zaštitne mjere predviđene zakonom, oružje koje se ima uništiti po naredbi suda kao i oružje, dijelovi oružja i municije čije nabavljanje i držanje građanima nije dozvoljeno.

Kako nam je rečeno u MUP-u Republike Srpske, prodaja oružja koje je predato MUP-u Republike Srpske na način predviđen zakonom, izvršena je direktnom pogodbom iz razloga što se, u konkretnom slučaju, radi o oružju neispitane ispravnosti.

„Stoga je procijenjeno da se, iz navedenih razloga ne može vršiti prodaja ovakvog oružja putem javne prodaje, pa je prodaja izvršena jednom kupcu koji je ovlašten i registrovan za remont, servis, opravku i prodaju oružja“, navedeno je u odgovoru MUP-a RS za naš portal.

Stepen tajnosti vezan za navedenu prodaju utvrđen je odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, od strane ovlaštenog lica, na način i po procedurama propisanim pozitivnim propisima, koji se odnose na ovu oblast.

Pojedini mediji, objavili su i informaciju da je oružje prodano Tehničkom remontnom zavodu Bratunac, te naveli da je krajnje odredište u kojem treba da završi hiljade pušaka i pištolja oduzetih od građana RS, Namibija.

Za razliku od Republike Srpske, u kojoj namjenska industrija jedva opstaje i gdje je jedan od primjera uspješne privatizacije upravo Tehničko-remontni zavod Bratunac, u Federaciji BiH namjenska industrija cvjeta.

I to ne bi bilo čudno da bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović nije izjavio da je jačanje vojnih fabrika u Federaciji garant da se više nikada neće ponoviti situacija kada su „Bošnjaci morali prodavati krave da bi kupili pušku“.

Analitičari upozoravaju da je BiH jedna od rijetkih zemalja u kojoj nadležne institucije ne kontrolišu fabrike naoružanja.

„Moramo kontrolisati njihove paralelne sisteme, paralelene vojske i njihove stranačke fabrike oružja jer postoji šest stranački kontrolisanih fabrika namjenske industrije u Federaciji“, izjavio je stručnjak za bezbjednost Dževad Galijašević.

Istakao je i da Izetbegovićeve prijetnje haubicama, naoružanjem i vojnom opremom, otkrivaju veoma važnu stvar, a to je da „SDA koja kontroliše federalnu Vladu ima fabrike naoružanja, te da, pored šest velikih namjenskih fabrika koje kontroliše, SDA ima svoje paraobavještajne, parapolicijske strukture, vehabije i druge instrumente za rušenje mira".

Dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka Univerziteta u Banjaluci Predrag Ćeranić je, reagujući na Izetbegovićeve prijetnje ratom, istakao da najnovije Izetbegovićeve ratnohuškačke izjave nisu nikakva nova politika, već nastavak one koju je njegov otac Alija Izetbegović zacrtao u "Islamskoj deklaraciji" i koju je nastojao da realizuje u proteklom ratu.

„Ono što začuđuje jeste izostanak reakcije međunarodne zajednice, OHR-a i pojedinih ambasada koje se uvijek oglase o nekim banalnim primjerima iz Republike Srpske“, rekao je Ćeranić u Banjaluci.

Naglasio je da oni koji su ukazivali da je kupovina 2.500 pušaka za MUP RS ilegalna i da Republika Srpska formira paravojne formacije, „sada ćute na očito zveckanje oružjem Bakira Izetbegovića“.