Pravoslavni vjernici u februaru 2026. godine proslavljaju tri  krsne slave – Svetog mučenika Trifuna, Sretenje Gospodnje i Prepodobnog Avksentija.

Sveti mučenik Trifun – zaštitnik ljubavi i vinogradara

Sveti mučenik Trifun slavi se kao velikomučenik koji je stradao za hrišćansku vjeru, ali i kao zaštitnik bračne ljubavi, vjernosti i čestitog života. Prema hrišćanskom učenju, bračna ljubav je blagoslovena od Boga, a bračni zavjet neraskidiv – što svojim životom i stradanjem svjedoče Hristovi mučenici, među kojima je i Sveti Trifun.

Ovu slavu posebno obilježavaju vinogradari, mehandžije i brojni esnafi. Na taj dan vinogradari izlaze u vinograde, orezuju bar jedan čokot loze i zalivaju ga vinom, vjerujući da će godina biti rodna.

U narodu se vjeruje:

ako na Svetog Trifuna pada kiša – rodiće šljiva i godina će biti berićetna,
ovim danom „dolazi proljeće“, budi se priroda i ljubav među ljudima.
U pojedinim selima Šumadije Sveti Trifun se slavi i kao zavjetni dan, jer se vjeruje da štiti sela od grada i poplava.

Sretenje Gospodnje – susret Boga i čovjeka

Sretenje Gospodnje jedan je od velikih hrišćanskih praznika i obilježava se u znak sjećanja na događaj kada je Presveta Bogorodica, četrdeset dana nakon rođenja Isusa Hrista, donijela Mladenca u jerusalimski hram.

U hramu su Bogorodicu i Hrista dočekali starac Simeon Bogoprimac i proročica Ana. Vođen Božjom promišlju, Simeon je u djetetu prepoznao Spasitelja i izgovorio riječi koje su postale dio hrišćanske molitve i liturgije:

„Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode…“

U narodu, Sretenje se doživljava kao susret zime i proljeća.

Prema starim vjerovanjima:

ako tog dana pada snijeg ili kiša – zima odlazi,
ako je sunčano – hladni dani će potrajati.

Poseban običaj je paljenje i osveštavanje svijeća. Osvećene svijeće se čuvaju u domu i pale u trenucima nevolje, bolesti ili straha, jer se vjeruje da njihov plamen donosi utjehu i iscjeljenje.

Prepodobni Avksentije – svetitelj molitve i tišine

Prepodobni Avksentije bio je hrišćanski svetitelj iz V vijeka. Živio je najprije u Carigradu, kao veoma bogat vlastelin u vrijeme cara Teodosija Mlađeg, ali je u jednom trenutku odbacio bogatstvo, zamonašio se i povukao iz svjetovnog života.

Bježeći od slave i ljudskih pohvala, Avksentije se nastanio na gori blizu Halkidona, koja je kasnije ponijela njegovo ime – Avksentijeva gora. Ipak, narod ga je i tamo pronašao, jer se pročuo kao veliki čudotvorac i iscjelitelj.

U dubokoj starosti, Prepodobni Avksentije preminuo je 470. godine. Zbog njegovog života u molitvi i težnje ka samoći, u narodu se vjeruje da na ovaj praznik treba izbjegavati skitanje i dan provesti u miru, kod kuće i sa porodicom.

Vjernici na taj dan odlaze u crkvu, pale svijeću i čitaju molitvu Prepodobnom Avksentiju, uz vjerovanje da će iskrena želja tada biti uslišena.