Ko je bio Gavrilo Princip?
Ubistva, pobune mladih nacionalista i nemiri obilježili su kraj 19. i početak dvadesetog vijeka u Evropi. U Parizu, Petrogradu, Moskvi, Solunu i Zagrebu do 1914. bilo je izvršeno skoro dvadeset atentata. U periodu u kome je tiranoubistvo predstavljalo jedino rješenje protiv nametnutih vlasti, u Bosni i Hercegovini pod Austrougarima, stasavao je Gavrilo Princip.
"Gavrilo Princip nije bio bilo ko! On je od malena mnogo toga čitao. Volio je da se igra tako što je nosio neke papire o ramenu, glumeći da su to knjige i tako se igrao u dvorištu svoje kuće u Obljaju blizu Grahova," za RTS objašnjava istoričar Miloš Ković.
Ćutljiv mladić, član organizacije Mlada Bosna, beskrajno je volio knjige i pisao poeziju. Dvadeset osmog juna 1914. izvršio je atentat na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda. Istoričar Mile Bjelajac kaže da su aktivnosti Gavrila Principa policiji bile dobro poznate.
"Gavrilo Princip nije bio tajna za austrijsku policiju, pa čak ni za vojnu kancelariju u Beču prije 1914. godine. Od oktobra 1913. godine. Gavrilo Princip ima svoj dosije, kao i oni đaci koji su morali da napuste škole zbog svojih političkih stavova, aktivnosti i školskih štrajkova."
Zbog toga odlazi iz Sarajeva i od 1912. nastavlja gimnaziju u Beogradu u kome se uglavnom družio sa bosanskim studentima i članovima Mlade Bosne.
"Kretali su se u jednom uskom krugu, čak su imali i uzan radijus kretanja. Negdje na prostoru između današnje željezničke i autobuske stanice Zeleni venac, pa sve do Carigradske ulice na Paliluli, gdje je jedno vreme živjeo, i šetnje na Kalemegdanu. Središte su bile kafane 'Zlatna Moruna' i 'Žirovni venac'", kaže istoričar.
Tamo su dijelili ideje o ujedinjenju i polemisali o djelima ruskih anarhista: Ničea, Marksa i Kauckog.
"Te ideje koje su oni čitali i prihvatali, to je njih formiralo, nikakav Beograd, nikakva konspiracija osmišljena u Beogradu nije njih stvorila", dodaje Bjelajac.
Autentičnih podataka o Gavrilu Principu je malo. Nekoliko njegovih pisama, pjesama, zapisi na marginama knjiga koje je čitao i stenografske bilješke sa suđenja, daju samo polovičan uvid u kompleksnu ličnost.
"On je bio izgrađena ličnost, bio je mlad, ali nagao. Mi vidimo u njegovim potezima da on ponekad ipak ne sagledava do kraja sve posljedice onoga što će uraditi. I sam Princip u dokumentima sa suđenja kaže da nije očekivao ono što se dogodilo i da će to biti iskorišćeno kao povod za napad na Srbiju i za Prvi svjetski rat", objašnjava Ković.
U bilješkama Martina Papenhajma, psihijatra koji je radio u zatvoru Terezin, gde je Princip služio kaznu, devetnaestogodišnji atentator je prikazan kao izuzetno hrabar i oštrouman mladić. Istoričar Miloš Ković kaže da postoje i zapisi u kojima je prikazana i njegova druga strana, emotivna.
"Gavrilo Princip je često odlazio na grob Bogdana Žerajića. Kada se prvi put vratio iz Srbije 1911, na njegov grob je donio pregršt srpske slobodne zemlje, kako je sam govorio. To je pravi romantizam sa kraja 19. i početkom 20. vijeka. Na Žerajićev grob dovodio je i tu svoju veliku ljubav, Jelenu".
Prema riječima istoričara Mileta Bjelajca, ideju o slobodnoj velikoj Srbiji Gavrilo Princip je naslijedio upravo od Bogdana Žerajića. On se 1910. godine ubio posle pokušaja jednog atentata. Tim činom je postao simbol idealnog borca za slobodu i inspiracija mladobosancima.
"Pištolj je bio okrenut protiv neprijatelja, tiranina. U ono vrijeme se govorilo o tiranoubistvu kao o najvišem činu herojstva. Oni su svjesno žrtvovali svoje mlade živote da bi podstakli druge da se ta iskra slobode zapali", zaključuje Bjelajac.