Za to vrijeme radnici dolaze na posao i pitaju se do kada će da ispaštaju zbog greške jednog čovjeka, a ekonomisti poručuju da je šteta milionska i da je neophodno da Vlada uloži dio novca da bi fabrika počela da radi.

Nakon što je poslije 18 godina – 2010. ponovo pokrenuta proizvodnja u “Fabrici šećera Bijeljina”, oko 360 radnika ovog privrednog giganta, ali i semberski poljoprirednici ponadali su se da za njih dolaze bolja vremena.

Međutim, godinu kasnije, proizvodni pogoni su ponovo stali. Razlog: investitor Zoran Ćopić iz Agrokopa je, putem bijeljinske šećerane prao novac narkobosa Darka Šarića. I pet godina nakon prestanka proizvodnje, uprkos 52 neisplaćene plate, radnici fabrike, tačnije - njih oko 70 i dalje dolazi na posao, jer ne shvataju zbog čega fabrika ne radi.

“Možda smo pogriješli što smo prije četiri godine je pokrenuli je ikako. Kud ja sad sa svojih 50 i kusur godina da se prijavim, kome, ko, šta da radim”, pita se Živan Cvijetinović, radnik Fabrike šećera Bijeljina.

“Mi dolazimo da izvršavamo svoje obaveze, radnici angažovani na obezbjeđenju fabrike, na čišćenju kruga i na ostalim poslovima koje trenutno možemo da obavaljamo bez para. Znači, radnici dolaze sopstvenim prevozom, o sopstvenoj hrani, znači i očekujemo da se razrijše ova pitanja naša”, kaže inižinjer Zoran Sarić.

Za vrijeme proizvodne kampanje, osim 350 radnika šećerane, posao je u lancu proizvodnje imalo još oko 11.000 ljudi. Veliku štetu trpe i semberski poljoprivrednici koji su uzgajali šećernu repu. Mnogi od njih sada su se preorijentisali na proizvodnju pšenice i kukurza, koja je daleko manje isplativa.

“Ja sam sijao repu dok je tu radila i Županja dok smo uvozili bio sam i preduzimač repe pošto sam prvi počeo da je sijem. Kaže negdje 7 - 7,5 tona ja sam imao repe za isplatu znači to je 0,7 to je nekih 500 maraka, a uzmimo dunum pšenice 500 kg po jednom dunumu znamo koliko je pšenica, nazor 3 to je 150 znači tri puta više se isplati repa nego pšenica”, smatra poljoprivrednik Ljubo Maletić.

Pristup Vlade Republike Srpske, kao većinskog vlasnika sa 61 odsto kapitala rješavanju problema bijeljinske šećerane, neozbiljan je – smatraju radnici.

“Niti je tender raspisan, niti je na sajtu vlade objavljeno da se fabrika šećera ustupa pod bilo kakvim uslovima mi ni danas ne znamo koji su uslovi pod kojim bi se fabrika šećera ustupila”, kaže jedan od radnika Rade Rakić.

Sa ekonomske tačke gledišta, obustavljanje proizvodnje u bijeljinskoj šećerani mjeri se milionskom štetom kojom su pogođeni svi zajedno: poljoprivrednici i prerađivačka industrija.

“Šećerana je veliki gigant koji je zapošljavao oko 10 hiljada radnika, tu je potreno uložiti i on bi se sigruno vratio kroz nekoliko godina. Opravdanost u svakom slučaju postoji”, poručuje ekonomista Hamid Alibašić.

Međutim, u Vladi Srpske ne misle tako. Ponude koje su dobijali od Poljaka, Izraelaca, Rusa, Bugara i najviše zainteresovanih – Hrvata nisu dovoljno dobre, jer je država u posao sa šećeranom spremna ući tek kao podrška strateškom partneru – zbog čega ponuda poljoprivredne zadruge “Jankovci” iz Hrvatske nije prihvatljiva.

Ta ponuda je išla u pravcu da se u stvari oko 24 miliona obaveza po različitim osnovama njima otpiše ili da u stvari to prizna Republika Srpska odnosno Vlada, da se obezbijedi oko 25 miliona za remont i to da ta kompanija dobije povoljna sredstva sa niskom kamatom i dužim rokom optlate opet na teret sredstava i fondova Republike Srpske”, otkriva resorni ministar Stevo Mirjanić.

“Razumije se da je Vlada razmatrala tu neobavezujuću ponudu ona se tako i zove zato tako i ponavljam i nije mogla to prihvatiti”, dodaje Mirjanić.

Ministar Mirjanić očigledno je zaboravio da o ovome obavijesti i Jankovce, koji smatraju da su – kako kažu – svojom fenomenalnom ponudom i dalje u igri. Osim već uloženih 8,5 miliona evra, spremni su i na nova ulaganja.

„Znači da ta ponuda uzima u obzir da ćemo zaposliti 500 ljudi u fabrici šećera Bijeljina, da ćemo osigurati život još 10-ak hiljada ljudi kroz različite usluge, prevoze, kooperante, to sve piše u ponudi koja se nalazi u Vladi već punih mjesec dana, od koje nikakav odgovor do sada nismo dobili ni pozitivni ni negativni. Grantujem da nismo dobili nikakav odogovor“, tvrdi predstavnik Poljoprivredne zadruge “Jankovici” iz Hrvatske Damir Pejaković.

I dok saga zvana bijeljinska šećerana nema kraja, najteže je radnicima, koji i dalje čekaju i nadaju se da će vlast slijediti njihov primjer i početi da ispunjava svoji dio obaveza, kao što to oni čine, već pet godina svakodnevno dolazeći na posao.