Kada se završi rezanje kolača i žito prelije vinom, najprije se domaćin posluži žitom, a zatim svi ukućani. Onda se služe svi gosti. I kako koji gost dolazi na slavu, prvo se poslužuje slavskim žitom. Žito obično služi domaćica ili ako ima djevojka u kući, ćerka ili unuka, a može i neka djevojka ili mlađa žena od prijatelja ili komšija te kuće, piše na sajtu Svetosavlje.

Žito stoji na većem poslužavniku sa nekoliko kašičica na posebnoj tacni, zatim jedna čaša sa vodom u koju se stavljaju kašičice poslije posluženja žitom. U nekim krajevima uz žito stavlja se i čaša sa vinom, ali s obzirom na to da je žito preliveno vinom, ova čaša vina nije obavezna.

Žito se služi na sljedeći način: Domaćica prinese žito, gost ustane, prekrsti se, okrene se domaćinu i domaćici i čestita slavu i uzima žito. Poslije posluženja opet se prekrsti i ponovo sjedne. Žitom se prvo služe stariji pa mlađi. Poslužavnik sa žitom stoji pored slavske svijeće dok traje slava. Ukoliko žita preostane, ono se daje djeci, ili se sprema djeci prisutnih gostiju, pošto uglavnom sva djeca vole žito zbog njegovog lijepog, slatkog ukusa.

Slavsko žito se kuva i prinosi u slavu Božiju, u čast svetitelja koji se slavi, za zdravlje i napredak doma i njegovih ukućana, kao i za pokoj duša svih predaka u tom domu.

Pšenično zrno u hrišćanstvu je simbol vječnog života – smrti i vaskrsenja. Jer kada se sije ono umire i klija, ali iz njega se rađa novi život koji donosi stostruki rod.

Žito se sprema za sve slave, iako u nekim krajevima ima pogrešna navika da se žito ne sprema za Aranđelovdan, Gavrilovdan i svetog Iliju, jer ti sveci su "živi", kako kažu u tim krajevima. Prije svega, svi sveci su živi i od Boga proslavljeni. Znači, za sve slave treba spremati žito, a nepripremanje žita, i pored upozorenja crkve, može se u tom slučaju smatrati čak i grijehom.